Marketing
Igra za sanjare...
Često razgovarajući bježimo od svakodnevice... odlazimo na otoke nepostojeće na ovozemaljskim stazama… u prostore oslikane rukom neumornog nutarnjeg mislioca… u vrijeme metuzalemskih razmjera… sakupljača metafora koje nastaju u dijalozima i ostaju pohranjene u pamćenju… kada ih pokušam pretočiti u štivo dobijaju drugačije značenje… oblik besmislenih sintaksi koje osakaćuju pitkost napisanog… postaju svjedočanstva neprenosivosti osjećanja osjećaja u razumljivu tekstualnost… nadamo se utopije će prestati biti utopije....
Čitam davno napisano… potrošili smo sve žetone koje smo krili u džepovima sanja… hazardirali smo do posljednjeg okretaja svijeta… zakoračili smo na staze razgranatog vremena… krenuli kroz maglovite velove neznanja ispisujući poeziju trenutka… osjetili nepotrebnost odbrojavanja satova… sve se uvijek zrcalilo u nama… živjeli smo ekliptiku sunca rotirajući u vrtlogu praistine… nevažnost mjerenja vremena se ogledala u nezaustavljivim mjenama… umirali smo i rađali se… jutrenja su bila uskrsnuća u onom djeliću svemira na kojem smo u sutonima uranjali u smrtnost…
Pitam se... je li to bila igra za sanjare?…
Postali smo igrači sa mjehurićima vječnosti… promatrali pretakanje ničega u ništa…otvarali školjke... bljištli su biseri.... pronlazii smo nestvarnu stvarnost... istinu u kapi vode na dlanu kozmosa… jedino je svjetlost bila sveprisutna i snažna u svom prelamanju u rapsodiju boja… igralii smo se sa nijansama njena dolaženja… hvatali trag njenog odlaženja… nepostojeći grad je utočište bjeguncima iz svrsishodnosti neživljenja… carstvo boga Kairosa… bezgraničje prostor- vremena u kojem Sunce nikada ne zalazi… svjetlost udomljena u zavijutku svevremena… tajanstvena šifra kojom otvaramo kapije sužanjskih ćelija i oslobađamo zatomljene mogućnosti… pretačemo ih u umijeće življenja…
Vratili smo se obogaćeni nadzemaljskim svitanjima… osluhnuli zemaljske riječi prepune prekora… i oglušili na osude izgovorene jezikom taštine… i u bjelini svjetlosti pronalazili odgovore na tisućljetna pitanja…
Znam… ovo zvuči kao utopija, tek igra sanjara… ali mi vjerujemo... utopije će jednom prestati biti utopije...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 18.10.2021. u 11:21 sati.