Marketing
Je li do krize s prirodnim plinom došlo jer trošimo premalo prirodnoga plina!!??
U zemljama Europske unije (uručunato je i UK) je 2019. godine proizvedeno ukupno (bruto) 2.904 TWh (milijardi kilovatsati) električne energije. To je skromni rast u odnosu na 2000. godinu, kad je bila 2.657 TWh: 9,3% u 19 godina, 0,46% u prosjeku godišnje. Pad proizvodnje (i potrošnje) u posljednje dvije godine: godine 2017. proizvodnja je bila 2.955 TWh.
Svi podaci koje navodim su iz Eurostat : Electricity and heat statistics.
U tih 19 godina jako je narasla proizvodnja iz ne-hidro obnovljivih. Godine 2000. iznosila je samo 57 Twh, a 2019. 660 TWh. Rast za 1058%, u prosjeku 13,8% godišnje.
Proizvodnja iz čvrstih fosilnih goriva (lignit i kameni ugljen su 98,3% od toga) pala je s 800 TWh na 451 TWh.
Proizvodnja iz nuklearnog goriva pala je s 860 na 765 TWh.
Proizvodnja iz prirodnoga plina porasla je sa 331 na 569 TWh.
Ukupno je smanjeno korištenje ugljena i nuklearne. Taj pad je kompenziran, te omogućen ukupni rast, rastom proizvodnje prvo iz ne-hidro obnovljivih, a drugo iz prirodnoga plina.
Može se prigovarati tim kretanjima i strateškim opredjeljenjima koja stoje iza njih. Ali ne izgleda baš suvislo tvrditi da je danas loše što postoje ti ne-fosilni izvori. Iz njih se danas dobiva više nego iz TE na prirodni plin.
Kad bi se tih 660 TWh dobivalo iz prirodnog plina, trebalo bi oko 140 milijardi prostornih metara prirodnoga plina. (OK, naravno, prirodni plin se danas koristi velikom većinom u kogeneracijama, pa se dobiva i toplota. Ali i iz TE na biomasu i bioplin i geotermalne dobija se i toplota.) Za usporedbu, kapacitet pinovoda Sjeverni tok 2, oko kojeg je žestoka politička bitka, je 30 milijardi prostornih metara godišnje.
Stvarno netko misli da bi aktualna kriza oko prirodnoga plina bila lakša kad bismo ga trošili mnogo više?
Stvarno netko misli da je odgovor na krizu zbog nestašice i visokih cijena fosilnih goriva da koristimo više fosilnih goriva?
To je deplasirano kad se spominje ugljen ili plin.
Pro-nuklearci pak mogu reći da bi bilo doblje da smo tih 660 TW, ili bar veći dio toga dobili iz nuklearnih elektrana, tj. da se proizvodnja iz nuklearnih goriva povećala, umjesto da se smanji.
Za to bi trebalo stotinjak novih nuklearnih reaktora od po 1000 MW, koji bi bile priključene na mrežu tijekom tih 19 godina. Kina, koja intenzivno gradi nuklearke, sagradila ih je oko 50 u tom razdoblju.
Europske zemlje imale su razne razloge da to ne naprave, a najvažniji je ekonomski.
U razvoj korištenja ne-hidro obnovljivih izvora trebalo je ulagati (i naravno i dalje se ulaže), ali danas daju znatno jeftiniju struju od nuklearki. Pritom, u R&D nuklearne energije ukupno je u razdoblju od posljednjih 70-ak godina uloženo mnogo više nego u istraživanje i razvoj obnovljivih.
Kad se završi energetska tranzicija (zaokret, Energiewende, koja je u tijeku, ugljen i prirodni plin više uopće neće biti potrebni, a nuklearni reaktori današnje generacije bit će prošlost.
Vjerojatno to neće biti posve ostvareno do 2050.. Ali ugljična neutralnost se može postići.
To je potrebno, prvo, zbog smanjivanja globalnog zagrijavanja, drugo, zbog iscrpivosti fosilnih izvora, te treće zbog problema današnje generacije nuklearnih reaktora.
To je plan o kojem diskutiramo, energetika Europske unije do 2050. godine pa i nešto kasnije.
Čak i kad bismo rekli, ajmo sad okrenuti dugoročnu strategiju i ponovo graditi veći broj nuklearnih reaktora, nijedan novi ne bi mogao biti sagrađen prije 2030. A solarnih i vjetroelektrana, te drugih, možemo sagraditi puno više.
Godine 2000. u zemljama E-27 bilo je istalirano ukupno 175 MW solarnih elektrana. Godine 2019. bilo je 120.000 MW.
Vjetroelektrana je 2000. godine bilo 12.300 MW, a danas 167.000 MW.
Danas je električna energija iz njih jeftina.
To je put kojim smo krenuli, koji pokazuje svoje prednosti i kojim treba nastaviti.
Post je objavljen 16.10.2021. u 22:38 sati.