DOTLE ĆEMO IMATI TUĐINSKIH GOSPODARA
(Ante Starčević)
Od Načrtanija, Ilije Garašanina,1844. godine, prvog političkog programa Velike Srbije i slijednih Memoranduma „Srpske akademije nauka i umetnosti“, u Hrvatskoj se, zbog naših nedostojnih političara, uspješno provode sotonistički, protuhrvatski procesi koji imaju za cilj aneksiju dijela našeg državnog teritorija i razaranje Hrvatskog identiteta.
Sada nam Srbi pokušavaju „riješiti“ i sedamdesetogodišnju muku svezom naziva Hrvatskog jezika, od nepostojećeg “srpsko -hrvatsko- slovenačkog“, srpskohrvatskog, hrvatskosrpskog, hrvatskog, koji su, onodobnom, izdajničkom, politikom komunista, nazivali hrvatski ili srpski, do danas, nedostatno uređenog, Hrvatskog jezika.
„Srpska akademija nauka i umetnosti“, uz blagoslov srpskih vlasti podijelila je slavenske jezike.
“Po toj podjeli, slavenske jezike dijele na južnoslavenske, zapadnoslavenske i istočnoslavenske”.
U toj podjeli nema Hrvatskog jezika.
To je još jedna srpska laž, a laž je, kao što reče poticatelj velikosrpske ideologije i stremljenja, Dobrica Ćosić, srpski državni interes.
Naša vlast, svezom tog zlog čina, upućuje prosvjednu notu i brani Hrvatski jezik. Podržavam, ali prosvjedna nota nije dovoljna.
Izim toga neizostavno je potrebno da se za uređenje Hrvatskog jezika i njegovoj javnoj uporabi, brine i u Hrvatskoj:
od 27. svibnja 2000. godine na snazi je Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, ali Zakon o javnoj uporabi hrvatskog jezika, nije ni na vidiku.
Sramota.
Doživljavam domoljubno sladostrašće i puštam suzu naivnicu, zbog silne svestrane brige za naš uspavani narod, od jezika, povijesti, materijalnih i duhovnih vrednota…
Pritom zahvaljujem Dragom Bogu, što naš, nominalno, HAZU po tom, kao i po mnogo drugih ugroza, šuti, ne želeći narušavati, opjevano, bratstvo i jedinstvo.
Trag je to sto šezdesetogodišnjeg jugoslavenskog štiha, za koji umišljasmo da je ishlapio. Kaj god.
To „cijenim“, kao i stajalište jedne družbe, da su brojni pravoslavci u Rakovačkoj buni, 1871. godine, bili vjernici Srpske pravoslavne Crkve, iako tada u našim krajevima SPC-a nije ni bilo, pa na obljetnicama bune i popratnim događajima, panihide služe „sveštenici“ „prijateljske“ nam, svetosavske, Srpske, a ne Hrvatske pravoslavne Crkve.
Mnogo je silnica usmjereno k utrnuću Hrvatskog naroda i krađi teritorija naše domovine, kojima se ne opiremo. Zašto?
Moguće je najbolji razlog našoj anemičnosti, indolentnosti i kukavičluku, oslikao kardinal Franjo Kuharić, katedrala Hrvatskog duha:
„Mi ni ne znamo koliko je komunizam razorio dušu čovjeka“
Naravno tome treba pridodati utjecaj globalističke okultne hijerarhije i pomanjkanje vjere.
Treba nam duhovna obnova, a mnogima i duhovna iznova. Nažalost posrnuli su i oni koji su nam u tome, svojim poslanjem, trebali pomoći.
Bože pomozi.
Branko Smrekar
U Brdovcu;14. listopada 2021.
Post je objavljen 14.10.2021. u 10:24 sati.