Marketing
JESU LI STANOVNICI OTOKA PAGA DALMATINCI ILI PRIMORCI?
Još jedna objava na Radio Pagu navela me na razmišljanje i pokrenula kako bih mogao doći do nekih odgovora koja su bila postavljena u pitanju: „Jesu li stanovnici otoka Paga Dalmatinci ili Primorci?“
Prva misao koja me vodila prema ovom odgovoru je bila završna pjesma koju članovi KUD „Družina“ pjevaju na kraju svojeg plesa (tanca):
Mi smo braćo Dalmatinci,
Jedne majke jesmo sinci,
Dalmatinci svi u kolo,
Da se koji ne pokaje.
Da se u gradu Pagu ovo kolo izvodi jedno stoljeće mogli bismo tvrditi da se to pjevalo uz sve političke promjene, te regionalna i državna ustrojstva koja su se događala na ovim prostorima unutar tog stoljeća i da su Pažani time htjeli i pjesmom potvrditi kojem geografskom prostoru pripadaju. Znano nam je i zapisano da se paški tanac izvodi daleko duže od jednog stoljeća. Ako se predajom ta završna pjesma prenosila na pokoljenja time odmah na početku dolazimo do odgovora kome stanovnici grada Paga teritorijalno pripadaju.
Da li bismo to mogli tvrditi i za sve ostale dijelove otoka Paga? Mislim da ne bismo samo tako i sa sto postotnom sigurnošću tvrditi da je cijeli otok Pag pripadao Dalmaciji i da su se svi otočani osjećali Dalmatincima.
U svojim osnovno školskim udžbenicima sam učio da se sjeverna Dalmacija proteže od 15. meridijana do rta Ploča. Znamo da 15. meridijan presijeca otok Pag na pola, a da se rt Ploča nalazi dva kilometra jugoistočno od Rogoznice kao najistureniji dio istočne obale Jadranskog mora.
Do osamostaljenja Hrvatske krajnji (sjeverni) dio otoka s mjestom Lunom pripadao je gradu Rabu. Kada je 1992. godine izvršena nova upravna podjela Hrvatske, osnovana je nova općina Novalja, koja je obuhvatila sjeverni dio otoka Paga, tada je i Lun pripojen toj općini. Da li je itko od stanovništva grada Paga do tada Lun doživljavao kao dio svojeg otoka pitanje je na koje bismo isto tako dobili oprečna mišljenja u gradu Pagu.
Podatke koje iznosi Radio Pag govori da su se prema istraživanju koje je provedeno 2011. godine, stanovnici grada Paga i grada Novalje izjasnili sa 68% da su Dalmatinci, a 32% kao Primorci.
Ova će tema kao i mnoge druge izazvati mnoge prijepore kao uvijek do sada i bit će što je bilo prije, kokoš ili jaje?
Kako bih odmetnuo nedoumice posegnuo sam za literaturom koja bi mogla dati neke odgovore na postavljeno pitanje.
Knjiga Alberta Fortisa „Put po Dalmaciji“ bila je prva koja je mogla dati neke odgovore. Knjiga je objavljena 1774. godine. Prema tvrdnji prevodioca knjige Mate Marasa s engleskog jezika, dodatak o otoku Pagu (Appendix) se ne nalazi u venecijanskom (originalnom) izdanju „Viaggio in Dalmazia“. Dalo bi se zaključiti da Fortis otok Pag nije svrstavao u Dalmaciju. Karta koja je priložena u knjizi pokazuje samo pola otoka Paga.
Htio sam provjeriti kako je don. Blaž Karavanić u svojoj knjizi „Povijest grada i otoka Paga“ prišao ovoj temi. Na samom početku u pasusu „Opažanja orografična i idrografična“ već u prvoj rečenici jasno određuje: - „U prvoj geološkoj ( zemljoslovnoj) dobi naš otok Pag, kao i ostali otoci Dalmacije, te Kotari sve do Velebita i do Dinare, nisu opstojali: ova mjesta zapremalo je more.“
Don. Blaž Karavanić je temeljito obradio i niti jednom nije dvojio da otok Pag pripada Dalmaciji.
Novinar Slobodne Dalmacije Momčilo Popadić pisao je putopis „Naši škoji“ koji je izlazio na dvije stranice "Slobodne Dalmacije" 1985. godine. Tako je napisao putopis „Dalmatinac pun samoće“ kada je predstavljao otok Pag. Po dolasku u grad Pag, Popadić je naletio na Juru Skitarelića i cijeli tekst je posvetio tom čovjeku.
Na kraju putopisa je napisao: „Tako smo otišli. Još uvijek ne znam o Pagu ništa. Ali, znam barba Juru Skitarelića. Zar je to malo? Plovimo dalje.“
Najznačajniji dio putopisa je onaj kada barba Jure svjedoči da je Dalmatinac što je Popadića navelo da putopis naslovi „Dalmatinac pun samoće“.
- Vi govorite ka pravi Dalmatinac.
- Pa i jesam Dalmatinac! Pag je Dalmacija. Imamo mi i Dalmatinsku obalu, tu je iza kantuna, ukazaću ti posli kad dođete ti i prijatelj ti na bevandu. Tu iza ja stojim, tu mi je kuća.
Po svim ovim svjedočanstvima jasno nam je zašto se onih 68% stanovništva izjasnilo da su Dalmatinci.
Ne smijemo zanemariti niti zaboraviti da je otok Pag administrativno od 1974. godine do 1990. godine pripadao Zajednici općina Rijeka. Zajednica je označavala posebnu društvenu-političku zajednicu područnog značaja koja je samostalno obavljala određene poslove iz nadležnosti Republike u općine koje su tvorile Zajednicu. To je bila svojevrsna decentralizacija jer je Zajednica imala svoj statut, upravna tijela, stručne službe i što je bilo najvažnije financirala se vlastitim porezima koji su bili uređeni zakonom.
Danas ima dosta zagovornika te zajednice što pokazuje i statistički podatak od 32% ispitanika. Cijeli otok je bio naslonjen na Rijeku kao centar Zajednice općina. Nije stoga čudno da se određeni broj stanovnika otoka osjeća i izjašnjava kao Primorci.
Odgovor na ovo pitanje moglo bi nam dati i bogato jezično vrelo. Na otoku Pagu služimo se s tri dijalektalna govora. Jugoistočni dio otoka govori štokavskim govorom, centar otoka s gradom Pagom i selima Metajna, Zubovići i Kustići cakavskim govorom, dok sjeverozapadni dio otoka govori čakavskim govorom.
U Primorju se isključivo govori čakavskim govorom.
Sva nabrojena obilježja i samo nešto malo povijesnih zapisa daje nam za pravo da se stanovnici otoka Paga većim dijelom izjašnjavaju kao Dalmatinci i jedan manji broj kao Primorci.
Kao što su zaključili i na Radio Pagu, da li se išta promijenilo u stavu otočana prema ovoj podjeli znat ćemo nakon popisa stanovništva.
Ovo je tema koja mnogim stručnjacima na raznim poljima kako demografima, povjesničarima, jezikoslovcima daje prostor za mnoga istraživanja o ovom fenomenu.
Post je objavljen 14.10.2021. u 08:58 sati.