Čitam pjesme Glorije Jagode Magdalene, u stvari - odlične pjesnikinje Sonje Delimar (čemu u prilog sama za sebe govori i činjenica kako je već u izdanjima primjerice Matice hrvatske i drugih izdavača objavila nekoliko zbirki pjesama), pa iz svega što pročitah, što u tiskanom obliku, a što na Facebooku - a pročitah među primjerice tridesetak ili pedesetak pjesama - doista puno, puno njenih sjajnih stihova, izvlačim ove – uz iskrenu preporuku za dalje čitanje, sebi i drugima.
Zašto baš ove stihove? Pa, eto, zato što su poticajni, jer pružaju utjehu, nadu, svjetlost (u vječnoj, meni tako omiljenoj temi - megdan prirode i milosti); jer su – barem tako ih ja čitam – napisani s brigom i otvorenošću za nekoga nepoznatog a bliskog; dalekog a barem malko već iscjeljenog od tmine. Zato jer su siguran znak da desetine stranica kakvih dobrih knjiga o putu ka boljemu možemo ponekad sabiti u nekoliko stihova, i da – ma koliko nam protiv toga na naše uši ovaj svijet vikao i trudio se razuvjeriti nas - u pravim rukama doista ponekad postoje čarobni štapići za spokoj i puninu.
. . . . . . . . . . .
IZAZOV ZAKONU
to obično bude kad već počnem teturati
od zbunjenosti, neizvjesnosti, žalosti
i neodređenih bolova u utrobi
onda zamolim riječ – oblikuj se
ali oprezno, znaš
da o tebi
i samo o tebi
ovisi što ću misliti
bude li pritom da se ona uplaši
suvišne jasnoće i prevelike određenosti
pa se izvlači s „možda“ „ne znam“
„valjda“ ili s „tko će znati“
mislim da joj treba poticaj i dalje govorim
hajde, sjedni, usredotoči se, usmjeri se i potrudi
uvijek si na kraju mogla i puno bolje od toga
i put k vrhu jasne misli započinje prvim korakom
putovanje nek ti bude dobro, ono u kojemu je sreća
sadržana više nego na cilju, a jednom kad tamo
dospiješ gdje pušu vjetrovi i tresu potresi
stani, ukopaj se, s vjetrom pleši bori se protiv nestalnosti
i nastoj uputiti makar izazov prirodnom zakonu prema kojemu
postoji samo jedan jedini put kad s vrhuncem iza leđa
ostane ponavljanje
koraka
u silasku
Post je objavljen 10.10.2021. u 15:17 sati.