Živimo u uvjerenju da bi nam život bio mnogo bolji kada bi sve bilo „po našem“. No je li to zaista tako? „Ne boj se ničega. Ništa te ne može snaći bez moje volje.“ (Dn 541). Često naprotiv, mi se bojimo Njegove volje i vjerujemo u laž da Božji plan nije dobar za nas. Dapače, čvrsto smo uvjereni da bi nam život bio mnogo bolji kada bi sve bilo „po našem“. Malo je onih koji stavljaju na stranu vlastite planove kako bi našli vremena i tražili Božju volju. Paradoks je u tome što istinsku i trajnu sreću nalazimo tek kada skupimo hrabrosti vršiti Božju volju i odreknemo se naše vlastite. Jednom, tijekom molitve, sveta Faustina je čula glasove svetih duša: „Onoliko smo sretne koliko smo ispunile Božju volju“ (Dn 515). Mi se bojimo njegove volje i vjerujemo u laž da Božji plan nije dobar za nas. Kada je Isus rekao svetoj Faustini neka se odrekne straha i slijedi ga, dao joj je svoju snagu. U tom trenutku je rekla: „Radujem se silno jer je Bog neizmjerno dobar“ (Dn 541). Božja volja nas vodi u istinu i nemamo se čega bojati.
Tko ne vjeruje u Božju volju i božji plan za svoj život, ne vjeruje u istinu, on trajno živi u strahu – umišljenom i/ili induciranom!. U engleskome jeziku pojavila se sintagma „word porn“, a odnosi se na masovne medije koji namjerno i zavodnički ‘ubadaju’ u naše ljudske strahove od katastrofa, bolesti i smrti (manipuliraju našim vremenom i emocijama). Uz to ako vam privatno baš ne ide, samo je pitanje vremena kada će doći do toga da vam se čini da je sve gotovo, da se ništa ne može promijeniti, da je sve krenulo nizbrdo, da to nije ono o čemu ste sanjali? Imate problema u braku, na poslu, s djecom, i najradije biste pobjegli od svega? Stanite na tren. Nismo baš posve sami! Zašto smo u? Čemu stremimo?. Upravo u trenucima boli i najvećih razočaranja događa se najljepši susret, susret u kojem nam se otvaraju oči za put spasenja za nas i naše bližnje, koji nas hrabri neka ne bježimo od životnih teškoća, nego da ih prihvatimo kao blagoslov i dar. Costanza Miriano - u svojoj knjizi „Ni jedna tvoja bol nije bila uzalud“ iznosi priče pojedinaca o njihovim iskustvima patnje i radosti. Neodoljivom lakoćom suočava se s najtežim temama postojanja, stavljajući pred nas zbirku životnih priča sa sretnim završetkom: rane zadobivene u braku; poniženje u preljubu; sram zbog siromaštva; strah u ozbiljnim bolestima… Upravo kada se čini da smo dotaknuli dno, pred nama se ukazuje prilika da se bezuvjetno pomirimo sa svojom sudbinom i prihvatimo Ljubav. Naša stvarnost, prigrlimo li je i živimo sa srcem predanim Bogu, uvijek je ona najbolja moguća. To je ona ispravna mogućnost za naše spasenje kada se nalazimo u Božjoj blizini, kada je potrebno iscjeljenje našeg srca. Čovjek je slobodno bića te uvijek možemo izabrati suprotno, ali Bog čini sve da izaberemo njegovu blizinu da nas priprema za ono za što smo stvoreni, za vječnost i za svoje Kraljevstvo. Zato je preduvjet za iscjeljenje srca prihvaćanje vodstva i priznanje da je Isus Krist naš Gospodin i Spasitelj - po svom velikom milosrđu i pravednosti. I ne boj se otvoriti vrata svog srca i moliti ga: „O Gospodine, koji proničeš cijelo moje biće i najtajnovitiju dubinu moje duše, ti vidiš da jedino što želim si ti i vršiti tvoju svetu volju, ne osvrćući se ni na poteškoće ni trpljenja, ni na poniženja niti na ljudske obzire.“ (Dn 1360) Isuse, smiluj se nama i cijelome svijetu. Molitva iz knjige „Isus govori Faustini i tebi. 365 razmatranja“
Post je objavljen 10.10.2021. u 09:38 sati.