Marketing
Veliko kristalno ogledalo...
Veliko kristalno ogledalo, slika prošlosti, djetinjstvo u crnom okviru izrezbarenog dreveta, moj dnevnik, prijatelj, vjerni slušaoc izmišljenih i željenih priča. U zrcalu blješti povijest nutarnjeg svemira… vidim sebe u odorama izrastanja…
U djetinjstvu kao Alisa iza zrcala lutah bajkama, ulazih u dvorce pune tajni i ljepote, šetah šumama, slušah pjesmu patuljaka, bojah se vuka, bijah sedmi kozlić, čekah princa spavajući na krevetu od ruža.
Kasnije sam prisustvovala gozbi kod Agathona, slušala Aristophanesovu priču o rađanju ljubavi u kojoj se zrcali harmonija univerzuma, postajala sudionikom renesansne akademije i sanjala ljubav kako suptilno dodiruje sva osjetila i ulazi u stvarnost kroz sve prolaze i otvore u prostoru koji sam svojim razmišljanjima i stvarala.
a sada u sumi godina se vraćam davno napisanim pjesmama...
U Borgesovom vrtu razgranatih staza upoznah nelineranosti vremena,
u razigranim fraktalima umreženost struna, u geometriji svemira pregršt mogućnosti.
Odlučujem se istovremeno za sve.
Osjećam višestrukost postojanja, umnožavanje razina ljubavne čežnje.
U vrtlogu tražim središte, nepobitnu istinu o prazagrljaju iz kojeg se rodio svijet.
Proljeće je još daleko, neka, u ovoj jesni, zalutala ptica dotaknu tišinu,
u podnožju neba buknu plamen, probudi uzbuđenja,
onu tihu vatru u uglovima sjećanja
zauvijek pohranjenu.
Naša predvečerja u listopadu… u kafiću pod brezama se igramo riječima... promatramo put bijelih oblaka… razumijemo njihov govor... vjetar donosi miris nečeg razuzdanog… nečeg mahnitog… nečeg samo našeg… obuzeo nas čar vremena… magija promjenjivosti… ljubav kao premosnica između zbilje i sna…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 10.10.2021. u 11:11 sati.