Osobno mi je prilično teško čitati knjige koje analitičkim, znanstvenim načinom nastoje doći do srži nekog problema. Previše sam emotivan, pa ako se ne radi o beletristici, onda radije čitam laku historiografiju, odnosno memoare, dnevnike, zapise koji iz prve ruke govore o nekim općenitim i za čovječanstvo važnim događajima. Osobito se takvo što odnosi na polje duhovnosti: kako ćeš hladnim, odmjerenim rječnikom i argumentima ljudima ukazati na stvari koje se tiču njihove nutrine?
Zato me prenula i ugodno iznenadila knjiga koju upravo čitam, a zove se Psihologija volje – Geralda Maya, u izdanju zagrebačkog Sandorfa. Nije to knjiga koja će vam preobratiti život (ionako smatram da takve ponajviše postoje možda jedino u području beletristike), ali će vas svakako natjerati, ako je započnete čitati - da se upitate što je to zajedničko svim, baš svim ljudima, bez obzira na potrebu za duhovnošću; vjerovanja i svjetonazor. Ne daje ta knjiga niti na to pitanje jednoznačan odgovor, ali svakako pruža nadu pojedincu da bi upravo nekakvim čarobnim štapićem mogao doseći bar djelić zadovoljstva i punine u životu.
Taj čarobni štapić, naravno, i u tome se krije trik, ne uključuje neku snagu koja bi ležala u nama, već upire na čarobno iskustvo sjedinjenja i našu spoznaju da bez uviđanja jednobitnosti svijeta neće ni za nas biti zadovoljstva. Teško je sada prepričati u dvije rečenice tako opsežnu knjigu, ali nekako sve više razumijem da sve one stvari koje sam proteklih godina vrtio po glavi (odustajanje od sebe, pomirenje sa svijetom, odricanje većeg značaja svakodnevnom poslu kojim se ljudi bave, poniznost, prihvaćanje boli i gubitka kao sastavnog dijela života) ovaj autor tako vješto znade utkati u priču o malenim i plodnim pomacima koji od pakla život pretvaraju u podnošljivo mjesto.
Navodno je i sam autor, onako thoreuovski znao potkraj života otputiti se u prirodu, opremljen najnužnijim, diveći se ljepoti i punini te beskrajne snage, i pišući kao svoje posljednje djelo knjigu koja je govorila o mudrosti divljine. Ne velim da će nam išta od ovoga promijeniti život, ali moglo bi biti da će nas navesti na put razmišljanja o tome kako da ga učinimo podnošljivim.
Sebi, a bome i drugima oko nas.
Post je objavljen 09.10.2021. u 08:37 sati.