Jučer je bio dan andjela čuvara... sjetih se toga dana 1987... još uvijek imam tada mi darovanog andjela... kazivao je...
ti si ono što u srcu nosiš...
prolutah arhivom...
Dolazak ljubavi u njenu Švcarsku svakodnevicu je bio na dan andjela....
Visok i taman On s torbom punom snova na ramenu i osmjehom na licu zaustavi vrijeme, osmisli trenutak u kojem zasja sjećanje, čudesna uspomena na dane prvih susreta, na njihovo naglo ljeto.
"Odakle dolazi voda?" upita
"Iz zemlje" odgovori
Njegova poezija i njeno sanjarenje o životu se zrcalilo u osmijesima. Njenim žilama je potekao šampanjac, a grad na jezeru je mirisao na mlado vino i kestenje. Oko njih je tekao običan život.. Dvanaest otkucaja s tornja katedrale prepolovi dan.
Sjetila se svojih priča o Diani i Bachusu i osjetila sjedinjavanje suprotnosti u sintropiju istinskog postojanja.
Dva božanstva utjelovljena u stvarnost, u srž života, mjesto na kojem će misaonost biti podrška, a osjećanje osjećaja put ka ostvarenju želja.
Tada misli misle nove misli, sidrište ideala raste i prerasta u pučinu, nepregledno more novih doživljaja, beskrajno nebo titrajućih želja.
Iluzija, izrasla iz, tamo negdje iza očiju u kaosu želja i urednosti misli, njenih lutanja snovima je postala zajednički tijek jedne nove, njihove zajedničke stvarnosti. Zamišljajući je kao beskraj Božjeg sna, osjećali su bdijenje andjela čuvara, doživjeli eksploziju boja, sve njihove nijanse i jakost svjetlosti prosute nebom zbilje.
Nova dimenzija se pred njima širila kao što se univerzum širi.
Opustjele ulice su najavljivale smiraj dana, ono prelazno vrijeme između obaveza i ljepote. Jesenja večer puna podnevnog sunca, biverzum iza vrata svijeta iz kojeg su, držeći se za ruke, tiho izašli, postade njihov putokaz ka životu.
Boje vječnog svijetla su se mijenjale valovima njihovih misli.
Dionizijska himna se širila mirisom mladog vina slaveći krštenje ljubavi.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 03.10.2021. u 11:11 sati.