Pucanj u žrtve
Bijela dama prošetala je bečkim Hofburgom ,točno u ponoć,kao I uvijek kad bi neki član carske kuće morao umrijeti. Toliko su je puta vidjeli kako šeta hodnicima,kao sudbina,koja točno zna kada će koji od članova Habsburga napustiti ovaj svijet . Ovaj puta kao da je I ona sama bila drugačija,nekako uznemirena. Hodala je puno laganije I polakše negoli toliko puta prije. Od samih početaka Habsburga kao da je točno ovaj puta nosila ono prokletstvo koje već stoljećima visi nad glavama te obitelji. Vrane u grbu, koje su toliko puta slijetale nad gradom ,iskonom obitelji, ovaj puta su u jatu proletjele starim carskim burgom.
Več poslije bečkog kongresa kao da se naslućivalo ono neminovno što se sprema I što polako dolazi. 100 godina prije same propasti te obitelji, već je sve bilo gotovo, točno se znalo tko je grobar stare vladajuće dinastije. Svi dvorovi svijeta su nakon 1850 godine čekali onaj hitac , točno pogođenu metu koja će uzvitlati svijet I sve te bratiće na krv posvaditi. Taj hitac pritajeno je čekao u Sarajevu I premda su špijuni I žbiri svih kraljevina I carstva radili danonoćno, nikako nisu mogli znati točno onaj trenutak kada će svijet okrenuti leđa starom poretku I kada će milijuni krvi proteći starom Europom, srušiti nekoliko starih kuća I uspostaviti novi red I novu vlast, onu građansku, koja se već krajem 19 stoljeća bunila protiv starih ustaljenih običaja aristokracije. Prije nego li će Veliki ceremonijal meštar u Beču uzviknuti : Vaša Veličanstva , die Bosniaken kommen, sve se raspada ,upravo u Bosni.
Budući car, nasljednik velikog carstva I slavne kuće ,putuje prema svojem kraju I svojoj sudbini.Pratnja kao da zna, te ga nagovara na povratak, no jedan budući car ne bježi, premda I njemu u glavi kuca sat.
Svi su u užasu čuli kako viče : Došao sam u Sarajevo kao zamjenik carev – a dočekali su me bombama!!
Generalnog ađutanta careva grofa Paara,pozvali su u carskoj vili u Ischlu,hitno na telefon,te je on koji se nikada nije javljao na telefon,jer ga je mrzio kao I njegov gospodar,oskvrnuvši tako prvu nedelju odmora u carskoj rezidenciji,ipak javio. POslije razgovora noge su mu se tako elastično I brzo pomicale idući prema carevoj radnoj sobi. U samoj sobi ostao je pola sata, dok je cijeli već Ischl brujao o ubojstvu Prijestolonasljednika.
Car je samo rekao : Svemoćni se ne da izazivati,Viša je moć uspostavila ovaj red,koji ja nažalost nisam više mogao držati. Maloljetna djeca,koja su u jednom danu izgubila I majku I oca plakala su,maćeha Franje Ferdinanda ,Marija Terezija ,bila je očajna od bola I žalosti.
U 10,50 h odjeknuo je pucanj koji će pobiti preko 6 miliona ljudi, a ne samo Nadvojvodu ,Prijestolonasljednika Austro-Ugarske krune.
Sve skupa kao da je već bilo u zraku,a visilo nad glavama I Prijestolonasljednika I žene mu Sofije,pratnje, stanovnika Sarajeva ,fesova koji su pozdravljali, I crne ruke Srbije koja je ,uz pomoć , I stranih kuća, sve to pripremala I izvršila. Sve upravo kao da je taj čas u gradu Subina kucala svakome od njih na vrata I živote, najavljujući strašnu sudbinu svijeta koja će uskoro uslijediti. Jer nitko nije bio niti će biti pošteđen krvavog sukoba koji će zamala svima doći glave. Veliki rat upravo je u taj dan počeo u svijetu.
“Dne 28 lipnja 1914 godine probudio sam se u tri I poi z strašnog sna.Sanjao sam da sam ujutro pristupio k pisaćem stolu, da pregledam prispjelu poštu.Sasvim gore ležalo je pismo s crnim rubom, crnim pečatom I grbom Nadvojvode. Smjesta sam prepoznao njegov rukopis.Otvorio sam pismo I vidio na gornjem dijelu papira sliku u modroj boji, koja je kaon a razglednicama predstavljala cestu I usku ulicu. Visočanstva su sjedila u jednome automobile : njima sučelice neki general, pokraj šofera neki oficir. Na obim stranama ulice mnoštvo svijeta.Dva se mladića skočila naprijed I pucala u Visčanstva. Tekst pisam koji sam vidio u snu glasio je doslovno ovako : Vaša biskupska milosti! Dragi doktore Lanyi! Saopćujem Vam da ću danas sa svojojm ženom pasti u Sarajevu kao žrtva umorstva iz zasjede.Mi se preporučujemo Vašim pobožnim molitvama I svetim žrtvama pri miasma,pa Vas molimo, da našoj siromašnoj djeci I nadalje ostanete odani u ljubavi I vjernosti,kao što ste bili dosada. Najsrdačnije Vas pozdravlja nadvojvoda Franjo.Sarajevo,28 lipnja 1914 godine. Tri I po izjutra!
Dršćući o suznih očiju skočio sam iz kreveta I pogledao na sat,koji je pokazivao tri I po sata. Smjesta sam se požurio I napisao što sam čitao I vidio u snu. Kod pisanja sam čak reproducirao formu nekih slova,kao što ih je napisao Nadvojvoda.Moj je sluga istoga jutra u pet I tričevrt stupio u moju sobu, videći me,kako sjedim blijed I molim krunicu. Pitao me da li sam bolestan.Ja sam mu kazao: Pozovite smjesta moju majku I gosta.Ja bih htio čitati misu za Visočanstva.jer sam strašno sanjao. Potom sam otišao s njima u kućnmu kapelicu.
Pripovjedanje u 6 ujutro bivšeg duhovnog savjetnika I učitelja Franje Ferdinanda biskupa dr. Lanyi u Velikom Varadinu svojoj majci,sluzi I nekome gostu.Protokol za grobnicu
Od dana najavljenog posjeta visokih gostiju najviše se upravo znojio načelnik Sarajeva Fehim efendija Čurčić. Dao je objaviti proglas stanovnicima glavnog grada Bosne,kojim su se izražavali “duboko ukorijenjeni osjećaji sinovske zahvalnosti prema Caru I članovima carske kuće” građana Sarajeva.Taj je proglas završavao pozivom da se svečano okite kuće, pogotovo onim putem kojm će prolaziti Nadvojvodski par.
U Beču u ljetnoj rezidenciji na koju je Maria Theresia potrošila skoro cijelo carstvo,mumije ,članovi kabineta skupili su glave,upravo primivši putni plan nasljednika prijestolja I vojvotkinje HOhenberg.Iz tog je plana proizlazilo da Prijestolonasljednik želi da ga se u Bosni pozdravi najsvečanijim ceremonijalom, a Nadvojvotkinji da se imaju odati sve počasti koje su pripadale samo gospodarici zemlje. Program se do tog trenutka držao u najvećoj tajnosti pred bečkim dvorom. To je bio prvorazredni skandal. Stari grof Paar I knez Montenuovo koji nikada caru nisu javili ništa lose ,ovaj put morali su javiti ovaj program koji je jedino doličan dočeku samog Cara,ali isti taj program I raspored nitko nije mogao zabraniti upravo osim Njegovog Apostolskog Veličanstva. Generalni ađutant I ceremonijal meštar nisu nimalo sumnjali da će Car taj program zabraniti,jer se on upravo čvrsto držao etikete I ceremonijala.To mu je bila svetinja. No, Franjo Josip samo je zaklimao glavom I rekao,da će nešto ranije ,ali svakako prije povratka nasljednika,otići u Ischl na odmor!
Put iz Beča započeo je s malom nezgodom.Franjo I Sofija putovali su svaki iz svojeg smjera,on iz Beča ,a ona iz Mađarske. Očekujući da će dobiti salonska kola u vlaku, javljeno je da su samo jedna salonska kola osposobljena ,ali da u njima ne funkcionira električna rasvjeta,nego salon moraju obasjati svijećama. Bilo je devet I trideset tople lipanjske večeri. Ulazeći u salon,kojeg su polutamno osvjetljavale svijeće,Franjo Ferdinand je samo rekao,zastavši na vratima,”Kao u grobnici,zar ne?!”
Nadvojvotkinju su svečano dočekali na Ilidži,gdje je htjela dočekati svog muža.Djevojčice u bjelini predale su joj cvijeće, svakoj se nježno naklonila ,potapsala po obrazu,kako je I red carskoj glavi.Vojnička je glazba zasvirala na peronu “Bože živi” I na tren se sve skupa činilo da je Sofija zaboravila sve one strahove pred putovanje, ali su je ipak prolazili žmarci. Putujući kroz Madjarsku ,skrivajući se u svom kupeu,vidjela je na svakoj stanici pune vlakove koji su donosili Srbe I iz Srbije I iz Bosne, a koji su putovali na granicu sa Moravskom,a dalje u Brno kako bi prisustvovali sokolskoj svečanosti upravo na Vidovdan 28.lipnja. “Na dan koji ćemo mi provesti u Bosnu u Sarajevu” sa zebnjom je pomislila.
U svečano okićenom hotelu “Bosna “ na Ilidži sastala se sa mužem.
Prijestolonasljednik je putovao iz Beča do Trsta,a dalje od Pule do Metkovića brodom.Stao je I u Splitu, pozdravio je nazočne “Morlaken” (Vlaje),kako je nazivao Hrvate. U Metkoviću je dočekan sa svim počastima,a onda dalje vlakom do Bosne.
Priređeni su I manevri I Prijestolonasljednik je bio izuzetno zadovljan viđenim.Okićenim kućama, vojnom spremom I radom četa.”Čini se da se ovdje dolje mnogo toga popravilo” izjavio je.
Vidjevši da je zadovoljan –general POiterek zapitao ga je bi li se prošetao Sarajevom popodne mimo protokola,ali Sofija nikako to nije htjela I pogledom I glasom molila je Molim ne,molim ne!,no Franjo Ferdinand odlučio je Idemo!Naprijed!” Ali, Sofka,zar ne shvaćaš? Ako sada dođemo U Sarajevo ,nenajavljeno,nitko nas neće očekivati I ne može nam se dogoditi ništa lose!”
28.lipnja počeo je veselo I velikom galamom I na željezničkoj stanici I u gradu,jer je sve htjelo prisustvovati događaju I prvi puta vidjeti Nadvojvodu,osjetiti dah onih velikih gradova, koji su već imali priliku vidjeti carsku kuću. Vidovdan je! U hotelu “Bosna” jednu su prostoriju preuredili u kućnu kapelicu.Svećenik je odslužio misu,a nakon mise rekao je Franjo “Sofka, čudnovato je ,kako sam se danas bunio kod mise, to mi se još nikada nije desilo” I Sofija se bunila “ I ja sam se odmah,čim sam se probudila ,pomislila,danas je Vidovdan,28 lipnja”
Kola povijesti voze cestama, kamenje ih kotrlja, iskre iskaču od trenja, prvi automobili I carske glave.
Rat je ,veliki, koliko se njih neće nikada vratiti doma, koliko njih neće više vidjeti svoje bližnje,a sve za račun glava , koje nikada savjesti neće imati.
Duga zimska noć
Majko moram poć
Rodna gruda pradjedova
To me zove upomoć
Ako se majko ne vratim
Nemoj me zalud čekati
Pusti jednu suzu tihu
I prouči mi fatihu
Nek me ona isprati