Njemačka filozofkinja nas svojom knjigom... nein.. danke, ich denke selber.. ne hvala, ja mislim sama... poziva na kontemplaciju, u misaonu vježbaonu...
misao svjetlost i misao tmina... one se sukobljavaju u svakom čovjeku... kao andjeo i demon... kada se dogodi uragan u misaonom režnju nutarnja svjetlost pobjeđuje tminu... i titra nadanuće... smiruje, oblikuje nemire u riječi...
Snaga misli se krije u sposobnosti plivanja uz rijeku osobnih i tuđih istina. Misao je osnova iz koje izrastaju osjećaji koje pamtimo i pohranjujemo u sjećanje.
Misaono uronih u neiskustveni svijet postojanja. Osjetih...
Misao sam, uzdrhtala tišina zatvorena u polutkama mozga.
Davna bol začaurena u režnju sjećanja,
umirući leptir u kukuljici svijesti.
Misao se pretače u emociju, uranja u srce,
ubrzava otkucaje.Grliš me, sahranjujemo uspomenu.
U dvoje je podnošljivije.
Nazireš li tračak one mene
koja se bojala?
Upleo sam te u misao,
bila si dio mene.
Bio si bol, neponovljiva misao,
bio si strah, neponovljiv osjećaj,
postojao si u vatri očajanja.
Nad humkom pamćenja izgara patnja,
gasi se oganj straha.
Uspjeli smo, prije potonuća u ludilo,
odagnati ružne misli.
Misao si, nježna,
postao si dio mene.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 29.09.2021. u 10:00 sati.