Marketing
Ono što je tvoje doći će samo ...
Ne javljam se...Satima, danima, možda će proći i neki mjesec.
Znam da se negdje pitaš gdje sam, zašto nema te moje uvijek pomalo blesave poruke na tvom ekranu.
A možda se i ne pitaš, možda ti je svejedno, možda ti je moje ne javljanje ustvari samo jedno olakšanje i rješenje tvog problema koji kao i svaki puta do sada rješavam ja da ne moraš ti.
Jer ti upravo svaki svoj problem rješavaš bijegom, tako je tebi najlakše, ali ono što ti moram reći, kroz život, bijeg nije rješenje problema, bijeg je samo jedan običan kukavičluk.
Možda opet i ponovno čekaš po tebi dobro poznatoj špranci ponašanja da se ja prva javim pitajući te kako si, jel sve ok s tobom - zajeb, ovaj put se ne javljam prva.
Nema Boga da se javim prva pa da vidimo tko će duže izdržati u ovoj suludoj igri bez granica.
Netko će izgubiti, tako se igraju društvene igre, pobjednik je uvijek samo jedan.
Samo znaš, postoji zajeb, što se duže ne javljamo jedan drugom to se više odmičemo jedan od drugog. Moguće da je možda tako i najbolje i za mene, i za tebe, i za oboje - ponekad je odmaknuti se jedan od drugog najbolji lijek za obje bolesne strane.
Na kraju, ono što je tvoje doći će samo, pa tako nekako i nas dvoje, ako smo si suđeni, spojit će negdje život, ukrstiti će nam se putevi, poigrati će se sudbina s nama i ponovno nas zakovitlati samo sada na jedan posve drugačiji način, na način da ja postavljam pravila igre a ti ćeš ih, ili prihvatiti ili jednostavno mirno otići.
Da, upravo tako otići, bez puno riječi, a ja ću ti prilikom tvog odlaska još i pridržati vrata i dobro ih zatvoriti za tobom, čisto da znam i da budem sigurna da si ovaj put otišao i to baš za pravo, otišao bez nade i ikakve šanse za povratak jer ja više neću željeti taj povratak.
Nekako mi je malo dosta tih tvojih dolazaka i odlazaka, bez riječi, bez pozdrava, bez ičega - umori se čovjek od toga da stalno otvara i zatvara nekom vrata.
Uostalom, čemu više?
Nismo više djeca da ne znamo što želimo i životu, da ne znamo što želimo od života.
Ja točno znam u detalje što želim od života i na manje od toga ne pristajem iako nekad malo i popustim ali generalno u duši znam, i ne želim prihvatiti manje, i ne želim prihvatiti drugačije jer znam koliko vrijedim, znam koliko se dajem i znam koliko mogu...
Ti. Vidiš ti recimo, iako imaš već neku godinu, ti se još uvijek tražiš, još uvijek ne znaš što želiš, još uvijek nešto - to nitko ne zna što, ni ti sam ne znaš što je najbolje od svega...
Znaš i sam da ne možeš sa mnom a istovremeno ne možeš niti bez mene, i to oboje jako dobro znamo.
I tako, dok se ti tražiš u ovom suludom svijetu i prostranstvima svog osobnog svemira ili bolje rečeno nemira, ja sam odlučila maknuti ti se s puta i hvatati svoje zvijezde, neistražene puteve i nove ciljeve pa kako god da bilo, a biti će, nekako će biti, jer uvijek nekako na kraju bude...
S tobom, ili bez tebe, s nama ili bez nas, jbg, sori...
Post je objavljen 28.09.2021. u 11:07 sati.