VEČERNJI SUSRET
--
Isuse, dođoh Ti reći,
kako me u grlu guši,
od isplakanih suza
kako me boli u duši.
--
Dođoh Ti šaptat
kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.
--
Dođoh Ti se tužit
u suton ovog dana,
jer me odviše boli
i peče ova rana.
--
Kleknuh da ti se jadam,
al' me zbuni Tvoje raspelo,
Žižak Ti osvijetli lice,
raspeto, presveto tijelo.
--
U suzama, izmučen,
izboden, raspet i sam,
o Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.
--
Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.
--
Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje,
Kako je tuga Tvoja teška
i sitne boli moje.
--
Isuse, dođoh Ti se jadat
u suton ovoga dana,
al motreć Tebe,
iščeznu moja rana.
(s. Marija Angela Šustek)
--
Iako su tekst mnogi pripisali vlč. Zlatku Sudcu, njegova je autorica pokojna s. Marija Angela Šustek. Napisala ga je 1951. godine dok je bila poglavarica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu, a objavljen je u godini njezine smrti 1961. godine pod nazivom ”Vapaji Isusu” u časopisu ”Ljiljan bašča” koji je godišnjak Družbe sestara milosrdnica.