·
Povodom, današnje tužne obljetnice
VELIKI LJUDI
S velikim zanimanjem i još većom žalošću, s knedlom u grlu, odgledasmo jučer emisiju o stradavanju djece, iz osnovne škole u Mariji Gorici, u prometnoj nesreći, 22.rujna 1989.godine, na željezničkom prijelazu u Pojatnom.
Najveće Hrvatske nesreće u školskom autobusu.
Emisija je bila vrlo dojmljiva. Vidjeli smo kakva je bila sigurnost naših ljudi u vrijeme propale države.
Sigurnost jedne države ne ogleda se samo u globalnom smislu. Ona se dokazuje sigurnošću svakog čovjeka. I neregulirani prijelaz frekventne prometnice preko pruge u Pojatnom, dokaz je da sigurnosti, u dovoljnoj mjeri, tada nije bilo.
Ipak u toj povijesnoj tragediji našeg kraja, tuzi, boli i nikad prežaljenom stradanju četrnaest djece, mogao sam vidjeti i velike vrijednosti ljudi tog kraja: tužnog , ojađenog, skršenog emocionalnog i zapravo nevinog, nesretnog vozača Ivana, uzornu načelnicu općine, Maricu, vrijednu i sposobnu ravnateljicu Jasnu, sudionicu nesreće, učiteljicu Spomenku, učiteljicu Maricu,…i ljude zbog kojih i pišem ovu impresiju: žalobne, nikad utješive roditelje poginule i stradale djece: Miljenka i Katarinu, školskog kolegu Drageca, Mariju…, sudionike nesreće, ondašnju djecu: Ljiljanu, Sanju, Tomislava…
Vrijeme ne može izblijediti njihovu žalobnost, sjećanje, bol i žal za najdražim, ali su u svojim iskazima pokazali svoju čovječnost, svoju dobrotu, dostojanstvenost, svoj kršćanski duh.
Ne samo da ne optužuju tužnog Ivana nego su mu i nakon nesreće, ne optužujući ga, davali punu potporu u prevladavanju, neupitnih duševnih boli. VELIKI LJUDI.
Krivicu i da li je ima, ponekad je nemoguće utvrditi.
Nakon najveće tragedije Hrvatskih vatrogasaca na Kornatu, u samostanu Lužnica, časne me upitaše: Tko je kriv? Uzvratih protupitanjem: Tko je kriv za potres? Ne nađosmo odgovor. Samo Bog zna.
Na posljednjem ispraćaju, poseban pijetet stradaloj dječici dao je blagopokojni kardinal, ponos Hrvatskog roda, Franjo Kuharić.
Bio je to znak da će anđeleki, za navijek, ostati sa svojim roditeljima, sestrama, braćom i ostalim ožalošćenima.
De im Bog mir Božji.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 22. rujna 20201
Post je objavljen 27.09.2021. u 15:00 sati.