Opet sam te čekao ko obezglavljeni vjetar.
U tragovima bijesa sam okončao dan.
I rekao sam sebi, od danas ni milimetar!
Od danas sam se pustio biti zatrovan.
Čovjek kad prokocka šansu za dobitak,
A tebi sam za divno čudo dao dvije.
Od bijesa se pogubi, zaboravi na užitak,
I ne zna kako, ni zbog čega, a ni gdje...
Uveli cvijet...
Takav je svijet koji nas spaja.
Nema tu sjaja, tamnica mrka,
I samo frka koja nam je bliska...
Pa stiska...
Post je objavljen 27.09.2021. u 07:25 sati.