Bila sam na Jutru poezije, a čitali su se stihovi i govorilo se o jeseni:
Zvonimir Mrkonjić
Čaj za jesen
Sve više me muči problem žutog lišća,
te prepiske koja na zemlju nas spušta.
Uslojavaju se listom stajališta:
zamalo će riječi same otpast s usta.
Otpisujemo i mi duge naše,.
Sa svakim je listkom sve lakše otići..
Sve namje nas mutna odredišta plaše
i onda kad treba u nedogled stići.
I da bude slovo vrh zijevnulog groba,
što raste iz zbroja ukupnih klonuća,
prizovima oblak nekog bivšeg doba:
neka kiša hitno stopi lišće u čaj.
neka gruda rijedak popije naš slučaj
u sutonskoj bari svih godišnjih doba.
Hvala na predivnoj pjesmi, baš je prava jesenja! A ja nisam naručila jesenji čaj, ne još. Prkosim ljetom jeseni - popila sam kavu i rakiju umjesto toga, i osjetila istu toplinu.
I na kraju, otišla nešto pojesti na Food and Film Festival, ponovno na lokaciji dr. Franje Tuđmana. Meni je blizu, i baš paše!