Trenutno sam u fazi unutrasnjeg spremanja. Shvacam koliko se toga nepotrebnog nakupilo kroz godine. Stoji tamo u nekom kutku duse, skuplja prasinu i ponekad bude teret kojeg premijestam po potrebi.
Lako je sa stvarima koje bole. Za njih tocno znam gdje sam ih ostavila. Oznacene su znakom "Ne diraj!". Ipak ih taknem s vremena na vrijeme. Tek toliko da vidim jesu li jos tu.
Ove druge stvari su sasvim benigne, ali predstavljaju masu u kojoj se gusim. Vrijeme je da se maknu?
Trajno, da napuste svoj prasnjavi kut.
Mozda moze drukcije? Neka verzija bez tereta, bez polusrusenih zidova, bez ...
Bez proslosti?
Imam osjecaj da zelim nov pocetak. Pocetak u kojem iz proslog nosim samo Ljubav.
Post je objavljen 25.09.2021. u 15:56 sati.