On nije samo svjetionik ilitiga lanterna, čempres ili česmina, planica ili zelenica, mrtina ili škrobutina što stoje u mjestu, intaktni i nepomični, kao nepovrediva referencijalna točka ucrtana u topografskoj karti. Miljenko Smoje, zapravo, svaka je od onih brodica ili barki što burdižaju na moru, svaki od vapora ili trajekata što krstare u svojem periplu duž obale ili među škojima; Miljenko Smoje svaka je ona karijola i traktor, tamić i damper što migolje se po dalmatinskim makadamima noseći nešto ili odlazeći po štogod; Miljenko Smoje svaka je otočka limena glazba ili crkveni zbor u Zagori, svaka škojska klapa i dojedna grupa pučkih pjevača u nekoj župi podalje od mora; Miljenko Smoje dalmatinska je i latinica i ćirilica, i čakavica i štokavica, i katolištvo i pravoslavlje podjednako prisutno i ubicirano uzgor i dozdol u prostoru dalmatinstva na Jadranu. (facebook, Split osamesete)