Simbolika zmije dovodi mnoge u nedoumicu, i ni sami nisu načistu, da li se radi o dobrom ili lošem simbolu. Npr. u Postanku 3,1-5 i Otkrivenju 12,9 očigledno se smatra lošim, dok u Brojevima 21,8 zatim Mateju 10,16 te Ivanu 3,14 evidentno je riječ o dobrom simbolu.
Što o simbolici zmije veli Cirlotov „Rječnik simbola“? On kaže da zmija simbolizira jednostavno energiju, snagu koja je čista i jednostavna, te otuda i proistječe njeno ambivalentno značenje, kao i višeznačnost. Kao primjer možemo uzeti električnu energiju, koja sama po sebi nije ni dobra ni loša – može nam poslužiti da se ugrijemo ukoliko je vani jako hladno vrijeme i tako omogućiti život, no neopreznim rukovanjem električnim instalacijama može i oduzeti život. Pošto njeno vijugavo gibanje podsjeća na ono valova u oceanu, zmija može isto tako biti i simbol dubina mudrosti i velikih misterija.
Što o simbolici zmije veli u svojem „Uvodu u Bibliju“ irski teolog Wilfrid Harrington? U poglavlju Uvjeti i kriteriji sekundarnih smislova on uspoređuje zmiju i Krista, tj. njihovu simboliku ovim riječima: „Mjedena zmija i Krist su oboje 'uzdignuti' i oboje donose 'spasenje' onima koji na njih gledaju s vjerom. Bog uvijek uspostavlja stvarnu, iako misterioznu vezu...“ I još: „Mjedena je zmija bila 'podignuta' (Br 21,8) i Sin Čovječji 'ima biti podignut da svaki koji vjeruje ima život vječni' (Iv 3,14)“.
Juan E. Cirlot piše da je zmija bila vrlo važan simbol gnosticima, a posebno onima koji su se nazivali Naasenima (od hebr. Nachash – zmija). Ovi sljedbenici kulta zmije, zvani još i ofiti, štovali su i priznavali također Krista, međutim ne kao glavno božanstvo. Na vrhu njihove hijerarhije jest nespoznati bog (Bythos), koji stvara pomoću misli (Ennoia) duh (Pneuma), koji stvara Demiurga (Ialdabaoth) ili prvog Eona. On pak stvara još šest Eona (anđela-planetarnih duhova), od kojih jedan (Astaphai), pomoću njegovog ženskog principa (Sophia) stvara Krista.
Učenje ofita dolazi iz njihovog svetog spisa, Evanđelja po Egipćanima. Ofiti su, kao i drugi gnostici odbacivali Stari zavjet kao djelo podređenog božanstva, kao onog koje ne sadrži otkrivenja njihovog božanstva, Sophije, ili Božanske mudrosti. Smatrali su da je Novi zavjet bolji, međutim da sadrži neka iskrivljenja, te da je izgubio vrijednost u pogledu otkrivanja Božanske istine. Za njih je Sophia majka svega živog, te posrednik između umnog i materijalnog svijeta. U potomke Sophije spada i Achamoth, i ona je nagovorila svoju majku da pošalje ljudima Krista, kako bi pomogao duhovnim sinovima Seta (prvorođeni sin Adama iz Postanka 5,3).
Prema učenjima ofita ili naasena Krist se, ujedinivši se sa Sophijom, utjelovio na Zemlji prethodno prošavši kroz sedam planetarnih sfera. Od Sophije je dobio savršeno znanje, istinsku gnosis, koju je prenio malom broju svojih učenika. Prvobitno su ofiti smatrali svoju zmiju (Naas) identičnu sa Sophijom i Kristom. Kako bi utvrdili identitet njihova Ophisa-Naasa sa Spasiteljem, njihovi su se sljedbenici pozivali na riječi evanđelista Ivana: „Kao što je Mojsije uzdigao zmiju u divljini, isto tako mora i Sin čovječji biti uzdignut.“
Post je objavljen 25.09.2021. u 08:52 sati.