Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zadihana

Marketing

Pri slučajnim susretima




autor zaboravlja sebe, pitkije je od jezika.
recimo: "danas sam te vidjela."
kužiš, kao da je
ugravirano vodom, zareže u poznat
zvuk (nedo)stajanja.

idemo ispočetka: vidim kako ozbiljnog lica
prelaziš preko ekrana, pravilnih linija zebre,
ulaštenog centra margine, uobičajeno
daleka i razotkrivenih gležnjeva
gaziš kroz paniku nečije usputne priče,
to si, dakle, ti.

osjetiš svaku ovakvu nategnutu izbočinu
na udaljenosti između riječi i
personificiranih tišina, bojiš (me) se.
i kiše i automobila, to su te
gnjavaže plavetnila koje ti srljaju bez najave.

pa i ima smisla, od ove koja te gleda kako odmičeš
pa sve do tvoga otoka
tanka je linija lucidnosti – poslušno branimo
uzvodnost koju nam diktiraju gradska pristaništa
i obalne straže,
svaka sa svoje strane toka koji smo stalno
ili branile ili gradile, više ne znam, no

sve ti ovo jako dobro ide:
leđima daleko ispred nespretnih pozdrava, sugovornici
tek rekviziti statičnih obala, ti kao
misteriozna oštrina nekakve slučajnosti, trag
u vodi, moje iznenadno okretanje prema
prozoru stražnjeg sjedišta,
kažem ti, nisi tek autorova neuroza, to si
ti.

zatim ne kažem ništa, ni pogledom
ni tišinom ni zurenjem, Laura se pritom
ne obraća ni svemiru ni trgu ni prolaznicima,
možda je i osjetila val brzopoteznog jedva-te-čekam/gledam
s ove strane zvuka, ali to je sve,
samo jasno postavljena jednosmjerna plovidba
bez ijednog znaka upozorenja.

pa nas naizgled mimoilaziš, evo, za sekundu dublje
od vode, tu su semafori, tu je red pravila, tu sam
ja, da sam
kraljevna, da si ti,
došlo bi do poniznosti i oholosti negledanja u oči,
do svega onoga što podanik primorano poklanja
svome tronu.

ovako je sve
malo više divlje, malo manje
jasno, malo
po mom, uvijek po tvom.
ali da, vidimo se.


___________________








Post je objavljen 24.09.2021. u 21:19 sati.