Marketing
Počitelj vladar u kamenu
Vladar u kamenu
Iz Sarajeva smo krenuli rano,jer je put pred nama. Ovaj puta idemo dalje sve do Hercegovine. Usput na planinama ,ukrasu Bosne, gledamo snijeg ,premda je već vruće i ljeto je blizu. Prošli smo Bradinu, rodno selo Ante Pavelića, pa stali kod Josipa Broza na Neretvi,a onda sve dalje i dalje. Neretva teče spokojno,daje ritam mašini, a ona teče u brzacima i valovima brza i nagla , ljuta i mirna, žalosna i sretna. Mir je zavladao ,poslije onoliko puno krvi i suza. I sada oplakuje obale i smiješi se šumama.
Smiješi se i nama. Toliko bih sada volio ušutiti, no nije pristojno šutiti u društvu, a najradije bih iskočio iz auta i sjeo pored rijeke,da gleda ona mene i ja nju. Radovi na cesti ,što je normalno, jer se bliži odlazak na more, pa se svakako treba zagorčati i ono malo radosti.Isto kao da sam doma u Hrvatskoj. Kolona auta čeka na svoj red ,a ja sve nestrpljiviji. Orahovica i doručak ,jezero ,priča i slikanje ,a onda put. Već se režu na pola puta kamenjar hercegovački i šume bosne,a onda ravnica , šikara, pustopoljina. Cesta nas vodi sve dalje i dalje.
Najednom s poluprazne ceste skretanje u lijevo, redovi kuća , spava grad,nigdje nikoga ,sve se povuklo u svoj mir. Nisam očekivao takvu ljepotu upravo ovdje ,ali nekako sam naslućivao da će me na prvi pogled osvojiti. I jest. Ljubav na prvi pogled. Grad u kamenu.
Jedva sam čekao popeti se gore ,više ,vidjeti više , čak me ni one „rimljanke „ kamena cesta nisu mogle zaustaviti. Kao da me i noga prestala boljeti najednom i štapom na štap, srce udara i gore sam. Pogled na grad ,pogled na ratove i puteve, pogled na karavane i čežnja za morem.
Čak je i Dubrovnik sudjelovao svojim kamenom u izgradnji ovog grada, i to kažu izvori.I majstori dubrovački gradili su ovog ljepotana. Počitelj.
Bio je Počitelj administrativno- teritorijalni centar župe Dubrava ,a povezivao je strateški put iz Blagaja prema Stocu i Gabeli. Kontrolirao je tako prilaz dolini Neretvi i zato je morao biti tvrda,čvrsta kamena građevina.Kao sami posjed spominje se davno u 15 stoljeću u poveljama kraljeva Alfonsa V 19.2.1444 i Kralja Fridricha II 20.1.1448.Kada su ga kraljevi spominjali to mora puno značiti.Sama utvrda na vrhu bila je malena,ali je zamah dobila 1465 godine kada ju je kralj, i opet jedan kralj, Matijaš Korvin uzeo za bazu u borbi protiv Turaka.
„ U to je doba kralj Matijaš uzeo Emeriku Zapoljskom 1466 čast gubernatora bosanskoga, a bosansku banovinu pridodao pod starim imenom Rame hrvatskim banovima.U rujnu 1471 godine zauze Hamzabeg Počitelj ,a s njegovim padom dođe gotovo čitava zemlja ,između Cetine i Neretve u turske ruke“
Premda malen,ali izuzetno važan i bitan za bosansku povijest i kao da oko njegovih nogu plelo se zavjera i borbi i kao da su se za taj maleni biser spoticale velike politike.
Alipaša Rizvanbegović-Stočević sin je Zulfikar kapetana stolačkog.Kao mladić zamjerio se ocu i otišao u svijet. Kad mu je otac umro povrati se on kući. Godine 1813 zavadi se on i krene vojnu na Smajil kapetana počiteljskog. Kod opsade bio je ranjen u nogu.
Toliko se bi se toga dalo nabrajati povijesnog,ali ima li to smisla uopće , svesti jedan ovakav grad na povijest ,bez imalo duše, a on sam diše istom. Daje mir, spokoj jer je sam toliko toga lošeg i krvavog proživio u svojoj mladosti da i njemu kao starcu, ruševini sada daje mir. Ispod njega je bogomolja,Dzamija, da se pomoliš Bogu za sve one ljude i za sve one loše stvari,ali i za njega, da ga sam Allah s nebesa štiti. To je taj moj Počitelj. Prvi puta sam ovdje i već se ne mogu otrgnuti,zaljepljen sam za njega kao da sam uz njega rasao. Dođu ljudi, nije da ne dođu,ali kao da brzo i prođu i ne misle ili se barem pitaju kako ih je put ,cesta dovela ovamo ovom starcu.
Nisu samo Hrvati i Turci čuvali svoj položaj i oni pohlepni Mlečani,koji su koristili naše šume za svoju promociju,ovdje su ostavili traga. Pokušali su ga pokoriti ,ali se on nije dao. Počitelj se nije dao, nego samo dobrom vladaru, kakav je i on sam dobar.
Utvrđen je negdje u 17 stoljeću i opasan je bedemima.Izgrađene su dvije tabije,Mehmedpašina i Delibašina.što potvrđuje jedna bujrudlija (je osmanska pravna isprava koja sadrži zapovijedi pripadnika središnje osmanske vlasti i namjesnika pokrajina) iz 1698 godine.U sami grad ulazilo kroz dvoja vrata, kapije, i kroz dvije kapi – kule. Prema Evliji Čelebi imao je 500 malih šahi-topova.Nakon toga postao je i sjedište kapetanije,a od 1782 do 1879 i samo sjedište iste. U upotrebi, ostao je do 1835 godine u prirodnom amfiteatru,opasan bedemima,a ispod njega malo seoce.
Evlija Čelebi će za njega reći ovako „To je malen i nizak grad na najvišem vrhuncu jedne prilično visoke i strme litice na istočnoj obali rijeke,to jeste,na onoj strani prema gradu Blagaju.Samo je vrlo strm i čvrst. Ima jednu gvozdenu kapiju koja se otvara prema jugu,a opkopa nema. U gradu ima kuća gradskog zapovjednika (dizdara) žitnica i malena dzamija u jednoj maloj kuli“
Sada se i ja molim , obraćam se Bogu svemogućem da me i opet jednom dovede u Počitelj.
Post je objavljen 24.09.2021. u 10:19 sati.