Marketing
PRIČE O BETH ( A ja nisam pitala kako je on)
Danas sam veći dio dana brisala prašinu s polica i s knjiga.
Ima ih puno.
Mnoge sam kupila, neke dobila na poklon, a ima ih dosta i koje sam zaradila, nakon što bi ih tekstom preporučila u jednoj radio emisiji. Na HR2.
Knjiga je puno, a na samo četiri police u obliku ormarića, kućna radinost, ukrašena decoupage tehnikom dok me to još držalo.
Salvete sam lijepila gdje god bi vidjela neku glatku i prikladnu površinu.
Dobro da me pustilo i da nije poprimilo veće razmjere, jer bojim se i pomisliti gdje bi tih salveta, patkova i mačića, zecova i vjeverica sada sve bilo.
Listala sam danas i stare dnevnike, neke svoje stare pjesme, pronalazila u knjigama mamine popise za dućan kojima bi označavala gdje je s čitanjem stala, a sve sam se nadala da ću pronaći i pokoje blago, neku tajnu porukicu njenu.
Jer često je navraćala na moju policu, premda ne znam nikoga tko je za života kupio više knjiga od nje. Kupovala ih je na kredit, razumije se.
S radničkom plaćicom.
Cipele i knjige bile su njena strast.
I kada sam već izgubila svaku nadu, poubijala već oveću koloniju pauka i umorila se pošteno, otvorim Prevertovu zbirku poezije koju mi je poklonila kada sam bila jako mala i tu nađem posvetu na koju sam potpuno zaboravila.
Kaže, kad ne bude više mene, kad ne budeš više tako mlada i tako mala, sjeti se...
Danas ta posveta ima jedan...sasvim drugi smisao.
Tada je bilo apstraktno da je jednom neće biti.
Prvi put sam je pročitala otkad je nema tu.
Pa smo plakali Prevert i ja.
Zagrlili se i plakali.
Nakon tri dana ( al' ko još broji) nazvao je danas. Samo da pita kako mi ide oporavak.
Javila sam se, premda sam se zarekla da neću.
Barem tri dana. Al nezrelo bi to bilo. I glupo.
Ponovno mu je bilo drago što sam dobro.
Kako je on - nisam pitala. Razgovor je trajao 53 sekunde. " čujem te dobro, kontakt je skup".
Nađoh tako i jednu staru svoju,
pradavno obećanje.
Sebi.
Obećanja davno sebi dana, utemeljena na krvi, kršu i lomu, kako je moguće da ih prekršimo?
Nisam pružila ispred sebe dlanove? Nisam dala sebi časnu riječ? ( rekla sam časna- masna..)
Prekrižila sam prste iza leđa?
Trebala sam još i još...krvi, krša i loma, bezveznih lampica i premalenih muškaraca?
Nakraju sam brala jabuke. Pisane. Sitnije su ove godine, zbog malo kiše.
Našla sam čak i jednu breskvu.
Bila je visoko...ali, tko je uporniji od mene.
U svemu.
Post je objavljen 23.09.2021. u 18:43 sati.