Marketing
PRIČE O BETH ( A ja sam rekla, patim za tobom cijeli život)
Još se ne osjećam oslobođeno. Rano je još. Valjda.
Mada vidim ja te laste kako me nisko prelijeću, kao da govore i one Idemo dalje, osjećam se kao da sahranjujem živo nešto, pomislim, dok nosim mami ciklame na groblje. Bijelu i rozu.
Ljudi su ljubazni, ljudi su pričljivi.
Cvjećarica mi kaže, cvijeće je moja ljubav. Nadam se da ću se njime baviti i na drugom svijetu.
I moja mama, kažem naglas, i ona je, nadam se, sada okružena cvijećem kojeg je tako voljela.
Otkad je nema, posvađana sam s pola obitelji.
Strahovito mi idu na živce. Osamljujem se. Inatljivo, preosjetljivo i tvrdoglavo. Ne pomažu mi. Svi se oni međusobno viđaju i druže, premda znam što jedni o drugima misle. Licemjerje. Ne podnosim licemjerje.
Danas je mami rođendan. Bi bio. Kao da je. Jer nama vrijeme i dimenzije ne igraju nikakvu ulogu.
Sjetim se da im je i godišnjica braka. 58 godina. Bi bila, kao da je.
Pa se približavam mom tvrdoglavom i inatljivom Starom.
Cijeli svoj život patim za tobom i tvojim odobravanjem. Kažem mu. Drhti mi brada, a on se drži za glavu. Da ga sada dotaknem, umrli bi od tih emocija. Radim nešto po kuhinji, kao. U njegovim očima, ja sam nevaljala. Kći razmetna. Za razliku od druge koja se nije udavala, koja radi preko ceste do 5 sati dnevno i sva mu je posvećena.
Tu sam, kažem mu. Ako trebaš pomoć. Tu sam.
- A gdje si bila...kreće on...
Neću se svađati. Znaš da imam brze reakcije. Reci mi, ako me zatrebaš. Tu sam.
Tako. Za početak.
2013. Na današnji dan. Slika. Gledam kako je gleda.
Bio je slab. I ostao. Ranjiv. Pa gore debela ljuštura predbacivanja, kritike, nezadovoljstva i nerazumijevanja.
Samo da ne budem kao on.
Samo da mi je imati meko i odlučno srce.
Kao mama.
Post je objavljen 20.09.2021. u 16:58 sati.