Tko god da preferira fotografiranje u crno-bijeloj tehnici, sigurno je morao od nekih ljudi slušati i pomalo naporna pitanja "A zašto su ti fotografije crno-bijele?", i jednako tako davati tim ljudima naporne odgovore i objašnjenja...
Naime, prije izuma kolor-fotografije, crno bijela fotografija je bila jedina dostupna. No pojavom kolor-fotografije, svejedno je ostao jedan dio fotografa koji i dalje, s razlogom, preferira rad u crno-bijeloj tehnici.
I dok su kolor fotografije svojim prikazom vrlo realistične, pogotovo danas kada digitalija može vrlo vjerno reproducirati boje iz prirode (za razliku od starih kolor filmova i foto-papira gdje se ponekad znalo događati da boje budu malo "pomaknute" - npr. da crvena nije crvena već da lagano vuče na narančastu ili ružičastu, te da boje budu ili previše "kričave", ili pak da djeluju blijedo i isprano), crno-bijela tehnika odnosno crno-bijela fotografija upravo zbog nepostojanja boje stavlja jači naglasak upravo na kompoziciju slike, linije, plohe, teksture, raspored elemenata na slici i njihove međusobne odnose ... odnosno na samo stanje ili zbivanje koje je zabilježeno u kadru.
Možda najbolji opis i smisao crno-bijele fotografije dao fotograf Ted Grant koji je jednom prilikom izjavio: "When you photograph people in color, you photograph their clothes. But when you photograph people in Black and white, you photograph their souls!" (U prijevodu: "Kada fotografiraš ljude u koloru, fotografiraš njihovu odjeću, Kada fotografiraš ljude crno-bijelo, fotografiraš njihovu dušu")
Post je objavljen 19.09.2021. u 09:27 sati.