Pregled posta

Bern

Znanstvene konferencije polako ponovno počinju uživo, ne samo online.
Za laboratorijske znanstvenike COVID je, očito, unio pomutnju u raspored,
ali isto je i za teoretičare: nije sve u buljenju u ploču, papir ili ekran, mnogo toga ne
bi se pomislilo bez diskusija.

Nakon gotovo dvije godine, i sam sam se ponovno priključio događaju
uživo. Bern je grad u kome je Einstein bio tokom svoje čudesne godine
(1905) tokom koje je objavio članke koji su ga proslavili i osigurali
mu Nobelovu nagradu (1921). Ova klupa je ispred glavne zgrade Sveučilišta
na platou iznad grada koji se danas zove Einsteinterrasse, gdje se nekad nalazio
astronomski opservatorij:

Našlo se tu i mjesto za prvu bernsku profesoricu, pohvalno!

Za lijepa dana u daljini se vide vrhovi Alpi:

Astronomski sat je dolje u gradu stajao par stoljeća ranije:

Pred više od stoljeća napravljeni su mostovi visoko nad rijekom Aare,
koji su pozicionirali grad na više nivoa:

Mnogo je ovdje starih zgrada očito svojevremeno bogatih i utjecajnih ljudi,
kao što se vidi na noćnoj verziji slike sata sa okolinom:

Siguran sam da su svi... pošteno zaslužili svoj imetak. Kao i današnja Švicarska,
sve to leži na kolonijalnom iskorištavanju drugih, rupa u zakonu i sive ekonomije.
"Što više novaca posao donosi, to manje pitaj za njegovu zakonitost i moralnost"
je stara deviza majstora ovdašnjeg zanata. Zbog toga mi se Švicarska uvijek činila
moralno dubioznim entitetom. Ali ja sam naivni idealist, poznato je i pticama na grani.
Tipični trg:

Parlament konfederacije:

Na žalost, Švicarska nije usamljeni primjer i uzor je mnogima, a čini mi se i našim tajkunima.
Znamo reći, u financijskoj frustraciji Lijepe Njihove, "da smo kao Švicarska", ali zapravo to je,
po mom, uvreda: ne bih želio da smo kao Švicarska. Moji pra- i djedovi su svoj kruh zaradili poštenim
radom, ne iskorištavajući ikoga. Neka si Švicarci samo zadrže svoj raj na zemlji. Sorry, Švicarska, rekao
bi Đole, ali ja preferiram svoj dvor pred kućom i maslinu u kamenu. Makar i neobranu. Ote vi koji hoćete u
...Švicarsku, ja ostajem tu! U ne-švicarskoj.

Najviši toranj Švicarske, Minster:

Nije mi bilo ugodno na tim ulicama. Nije to bilo samo zbog materijalne nepristupačnosti-cijena
svega je pretjerana čak i za one koji dolaze iz okolnih ne baš najsiromašnijih zemalja-nego i
sveprisutne degenerativne ...kvalitete. Možda sam se jednostavno odvikao od nehajnog i sveprisutnog
izobilja? Čista zavist progovara iz mene? Naravno. Jadno je da bi moral u bolji život otići tu, jer su ljepotu
koju su mi ostavili preci u naslijeđe uzurpirali neki naši, vlastiti švicarci, jednako sumnjivih moralnih karakteristika.

Ova slika je nastala da pokažem kako je vidljiva razlika između nekad i danas ili između kapitalističkog raja
i ne baš raja. Mi smo došli s desne strane, oni su već dugo na lijevoj. Arhitekta ove desne bi trebalo uz onu lampu...

Ako vas zaboli zub prije sjedanja na vlak, evo zubarske ordinacije usred zgrade stanice, ovi osvijetljeni prozori.
Perverzno.

Zanimljivo, u životu nisam vidio više bljuvotina na ulicama. Čak ni u Kini pred petnaestak godina,
gdje nije bilo neuobičajeno da se gost na izlasku iz restorana isprazni iza ugla. Najskuplja hrana
u Evropi a toliko loša da ju ljudi ne mogu provariti? Vrijeme je COVID-a i grad nije baš bio pun turista,
nego je većina bila lokalna. Neki novi bonton?

Neki lovac, što li?

Trava je i dalje porezana na 2.73 mm i ni piktometar više ili manje. Švicarski satovi i dalje krase ruke i
koferčiće uglednika, uz dijamante i par stotinjaka računa da se sakrije lova pobrana od podanika i
donesena u crnim kožnim torbama...da Ivo?

S olakšanjem sam sjeo na avion u Zurichu (nevjerojatno nemaštoviti aerodrom, ali vjerojatno je u tome
štos, fućkaš maštu ako je pouzdano) i otprašio sjeverno, daleko od raja:

Post je objavljen 18.09.2021. u 23:49 sati.