Marketing
Tako blizu
Izašla iz tvoga sam vlaka
neprimjetno poput ljeta,
kao neka priča tko zna čija,
utnula
ko žižak u fenjeru.
Hoćeš li ikada primjetiti da sam ti bila
sasvim blizu,
hoćeš li me se sjetiti kada
između munje i groma
ostane tako premalo vremena,
da se pomoliš za moje suze?
Hoće li te na me sjetiti zavjesa,
velika, prozirna, podivljala zavjesa,
zavjesa na prozoru iza kojega
diže se nevrijeme i miriše jesen?
Tebi ne izgleda, dragi,
da taj tvoj vlak uopće ikamo ide,
kao da stojimo na mjestu,
utišani i nujni.
Ti i ne vidiš kako se vani
prelijevaju čitavi krajolici,
umiru leptiri,
opadaju kupine prezrele,
i dani umiru premladi
gaseći se još visoko na nebu,
neshvaćeni.
Kada me poželiš,
kada me odista poželiš,
kada ti jednom počnem
čak i nedostajati,
nadam se samo da neću više
ovdje stanovati,
nadam se da ću tada već
nekim nepoznatim jezikom govoriti,
bez prevoditelja,
da te više ni riječ
neću razumijeti,
i da ćeš dugo, dugo
moliti
od bljeska munje
do topota grmljavine
( 2012.)
Post je objavljen 15.09.2021. u 19:52 sati.