Nedavno pročitah jedno opravdano pitanje:
„U dijaspori živi gotovo 4 milijuna Hrvata, pa kako manjine mogu imati 8 zastupnika u Hrvatskom saboru, a dijaspora samo 3?“
Nažalost, tragedija je još veća.
Pod dijasporom vode i područja u drugim državama, gdje su Hrvati, stoljećima, domicilno stanovništvo, poput Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Boke Kotorske…
Oni nisu iseljeništvo. Oni su kao što mi reče i jedan prijatelj, svojedobno visoki dužnosnik Crne Gore: „Svoji na svome“.
To, nemogućnost glasanja iseljenika elektroničkim glasovanjem, otežavanje mogućnosti stjecanja njihova državljanstva i drugo, imali su za posljedicu da u zadnja tri saziva Sabora Republike Hrvatske, nije bilo ni jednog predstavnika našeg iseljeništva.
Svih devet saborskih zastupnika bili su domicilni Hrvati iz Bosne i Hercegovine.
Hrvatsko iseljeništvo ima posebno mjesto na pijedestalu naše Domovine Hrvatske.
Sjetimo se silnih milijardi dolara kojima su bili naša najveća novčana potpora u Pobjedi, ali i u poslijeratnom razdoblju, do dan danas.
Hrvatsku je branilo preko 1000 branitelja iz iseljeništva, a ako dodamo i one koji su imali podrijetlo iz Hrvatske, broj sa penje na preko 1500.
Vidjevši, kroz medije našu patnju u i borbu za slobodu, braniteljima su, u ratom razorenu Hrvatsku odlučili doći pomoći i hrabri stranci.
Na bojišnici je poginulo 65 čestitih ljudi, a 84 ih je u borbama i ranjeno.
Najviše sudionika bilo je iz Engleske, njih čak 139. 15 Engleza položilo je život na bojišnici, a 21 ih je ranjeno. Iza Engleske, najviše sudionika iz inozemstva bilo je iz Francuske: 69, od kojih je 8 poginulih, a 21 je ranjeno.
Među Francuzima svakako je istaknut Jean-Michel Nicolier, jedan od heroja Vukovara.
Ukupno 55 Njemačkih državljana doprinijelo je borbama u Domovinskom ratu, od kojih je 15 poginulo, a 10 ranjeno.
Mađarskih državljana bilo je ukupno 33, od kojih 2 poginula, a 5 ranjeno.
Iz Nizozemske je došlo 27 državljana te su zabilježene 2 poginule te 2 ranjene osobe.
15 Australijskih državljana sudjelovalo je na hrvatskim bojišnicama, od kojih je 2 poginulo, a 2 su ranjena.
S područja Sjedinjenih Američkih Država zabilježeno je ukupno 17 osoba. Među njima, 3 su poginule, a 1 je ranjena.
Austrijskih državljana zabilježeno je 10, od koja su 2 poginula, a 1 je ranjen.
Dobrovoljci su pristizali i iz Švicarske, 4 od kojih 2 poginula, Belgije 4, od kojih 1 poginuo, a 2 ranjena), Kanada 7, od kojih 3 poginula, pa čak i Portugala 2 dobrovoljca, od kojih 1 poginuo.
Po jedan ili dva strana dragovoljca bila su podrijetlom iz Bjelorusije, Bolivije, Čilea, Estonije, Finske, Gambije, Indonezije, Japana, Južnoafričke Republike, Libije, Palestine, Portugala, Švicarske, Turske i Zimbabwea.
(Hvala Kris Johnu , na informaciji)
Iseljeništvo je ogromnu ulogu imalo i u nabavci, kao zlato vrijednog oružja, nakon što su domaći izdajnici i velikosrpski fašisti utjecali, na Srbiji naklonjenoj međunarodnoj zajednici, koja je uvela embargo na uvoz oružja, naoružanoj Srbiji s “JNA“, kao i golorukoj, samo srcem naoružanoj, Hrvatskoj.
Premalo cijenimo naše iseljeništvo.
Zaslužili su mjesta u Saboru Republike Hrvatske, veleposlanička i diplomatska mjesta u državama u kojima žive, lakše dobivanje državljanstva Republike Hrvatske, elektroničko glasovanje i jačanje kulturnih vrednota u iseljeništvu i u domovini, kao i stvaranje zakonskih uvjeta za oplemenjivanje njihove ljubavi prema domovini, putem investicija.
Po dosadašnjim spoznajama, ne mislim da je današnja konstelacija političkih snaga i odnosa, mahom euroljubnih, virtualnih domoljuba, željna i kadra to učiniti.
Prvi Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, osjetio je zajedničko bilo iseljene i domovinske Hrvatske pa je već !990. godine osnovano Ministarstvo iseljeništva, načelu s Gojkom Šušak, useljenikom iz Kanade, kojeg je zamijenio Zdravko Sančević, useljenik iz Venecuele.
Osnivanje Ministarstva iseljeništva, raseljeni Hrvati diljem svijeta, u komunizmu stigmatizirani kao „ustaška emigracija“, dočekali su s iznenađenjem i radosnom nadom da je konačno došao kraj komunističkoj nepravdi i represiji, koja se pola stoljeća prema njima primjenjivala
.
Ministarstvo iseljeništva bilo je dio prvih triju vlada Republike Hrvatske. Peta i šesta Vlada Republike Hrvatske imale su Ministarstvo povratka i useljeništva. Počevši od sedme, Račanove Vlade (2000. god.) ukida se ministarstvo za pitanja i poslove vezane uz hrvatsko iseljeništvo, ali se 2012. osniva Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji ne izdvaja iseljeništvo od domicilnih Hrvata, izvan Republike Hrvatske.
Dao nam Bog novog državnika, poput Franje Tuđmana.
Branko Smrekar
U Brdovcu,15. rujna 2021.
Post je objavljen 15.09.2021. u 08:53 sati.