Robinzonski život na škoju ima svojih divnih strana. Sljubljenost s prirodom je neprocjenjiva. Jednota s njom dođe mi ko ostvarenje jedne od nekoliko mojih velikih nematerijalnih želja. Ona loša strana je asocijalnost. Više od troje ljudi počinje mi predstavljat gužvu. Nelagodu. Šušur. Meni, koja sam nekad bila kolovođa druženja, zafrkancije i organizacije upravo ovakvih i sličnih susreta. Onda me Vala usukala. Pa su se ograde digle same od sebe. Ko suhozidi.
Ipak, mudrost je prevladala. Otišla sam u lepršavom raspoloženju. Kojeg je neprestano podgrijavala wats up grupa Maturanti.
Proslava godišnjice klasičara Natka Nodila bila je bajkovita. Pregršt uspomena, smijeha, međusobne dragosti i vrckavosti. Nazdravili, zaplesali, otkačili. Nad splitskim restoranom Lučica nadvila se blještava aura izvađena iz škrinje davnih godina. Ko repatica, ostavila je trag koji me još iznutra grije. Mi smo sada ona gerijatrija, koja je svoje obljetnice obilježavala grupnom fotografijom na ulazu u gimnaziju. Kojoj smo se tako slatko smijali i rugali iz školskih klupa. Naivno misleći kako godine zastanu. I nikad nas ne sustignu.
Sustigle nas i godine i životi sa svim svojim predstavama. Za neke je zavjesa zauvijek spuštena. Za neke se dvoumi u strahu od ishoda. Nekima se posrećilo zdravlja. Pa pucaju od sjaja u očima. Krasna generacija. Vrhunski liječnici, profesori, ekonomisti, pravnici, inženjeri, arhitekti, arheolozi, farmaceuti. Baš svi su stekli akademske diplome i najveći dio nastavio dalje do najviših titula. O mnogima svakodnevno čitam iz dnevnog tiska, na portalima ili se izravno obraćaju s TV ekrana.
Bilo je divno. Zaista divno. Wats up grupa Maturanti je živahna na dnevnoj bazi. Rekla bih, nikad bliskiji. Nikad bolji. Nikad jedni prema drugima uslužniji u potrebi.
Vratila se ja među svoje suhozide. Na otok. Koji je sa svih strana okružen morem. Tišinom. Mirom. Šetam pustopoljinama, a negdje iz vlastitog sebstva čujem poznat glas. Koji nježno brboće "Ne daj se Ines."