Marketing
O blogu i blogerima...
Jučer sam bila s prijteljicom na kavi... Zagreb, Švicarska, Zagreb... mladost provele u istm kvartu...zrelost dočekale u Švicarskoj... vratile se u kvart... razgovarale o vremenu corone i mirovine... pričala sam joj o blogu i mojih trinaest godina trajanja u blogosferi... razgovor je uzburkao uspomne...
Svanulo je. Uživam u tišini i mirisu prve kave. prolutah arhivom bloga... pronadjoh ovaj tekst... objava na današnji dan prošle godine... bilo vas je deset... svi ste još tu... divan osjećaj... evo avatara...
Kao u orahovoj ljusci zgusnuta moć paralelnih svijetova i sklad krugova snova. Svakdnevno blogoverzumom titra balada dana.... čuje se glasanje svanuća, zenita, sutona i noći. Blogeri, kao rapsodi na trgovima cvijeća, ptica i knjiga, svojim nadahnućem, konstruktivnim i poetskim dijalozima šire verzum... oplemenjuju ga...
U labirintu riječi, fotografija, zbilje i snova, rasapa svjetlosti, ishodištu cjelovitosti
nižu se stihovi, eseji, putopisi, smijeh i suze, oplemenjuju ispovjesti smjehotvoraca,
moćnih mislioca i sretnih ljubavnika.
Tu smo u tragovima odlazaka i dolazaka, u zagrljaju rijeke i vjetra, kiše i zemlje,
puteva i gradova, u igri oblaka i sunca, u disanju srca i tihovanju uma,
Tu smo na obzoru pamćenja, mi djelići izmaštanog scenarija,
mi tragači za sakramentima usnulih svetišta,
hazarderi u kockarnici užitaka, kušači čudesnih okusa,
enolozi svetih kapljica, somelijeri božanskog pića.
Tu smo u viru sakralnog i profanog,
doslovnog i alegorijskog,
mi blogonauti.
U kolopletu objava razotkrivamo ranjivost. U komentarima izranjaju riječi utjehe i razumjevanja. Kao što bijele golubice u svitanjima zoblju zvijezde, tako riječi blogoprijatelja zoblju strahove i tuge.
Sada čitam komentare na jučerašnu objavu... osjetih... na koordinatama blogoverzuma se događa radost susreta.
Hvala vam...
Dijana Jelčić...
Post je objavljen 13.09.2021. u 11:11 sati.