"A Ti baš voliš koncert?" - pita mađarski carinik na granici Balaševića. "Baš volim:" "Ali, Ti si prestar za koncert." "Pa ja idem na SVOJ koncert. Bez brige, znam sve riječi...." .))))))
Sjećam se svih trenutaka, toliko lijepih i toliko i komičnih; dana kad sam upoznala Oliveru, koja najprije nije bila oduševljena što me vidi na svakom mogućem koncertu :))))) No, Olja je pametna, pa nije napravila problem - nego razmislila, pa reagirala....Svega toga se sjećam. Pa razgovora nakon prvog koncerta (nakon rata) sa Balaševićem u Ljubljani...Dakle, koncert je trajao četiri sata! I nakon toga je lik mrtav hladan došao na after party u hotel Slon...Neviđeno!!!!!
Sve to mi prolazi glavom kad večeras, u divnom društvu, slušam "Nenormalne Balaševićevce"...Tko osim njega može imati nekoliko tribute grupa! Nitko! :))))) Evo fotkica, a emocije...Emocije ostaju u srcu i umu.....Njih vam ne mogu prenijeti, iako "riječi su moje igračke"...To se, jednostavno, mora doživjeti....