Javili su mi u petak da si umro.
Tvoje tijelo i mozak nisu izdržali dvomjesečnu komu.
Ne znam šta osjećam . Ne znam šta da mislim
Nisam te vidjela deset godina
čovjeka s kojim sam živjela deset godina i koji je otac moje djece
No ne i tata.
Jer tata je onaj koji brine, ne onaj koji ode i deset godina se ne javi.
kako si spavao sve te godine?
Jesu li ti se u zadnjim trenucima tvoje svjesnosti, javile slike tvojih kćeri?
A kako bi, djeca se mijenjaju, a ti nisi znao niti kako izgledaju.
Nije te ni zanimalo, nisi pitao.
Nisi ni dostojan ovih riječi.
Tresem se danima.
Od neispunjenih nada. Svojih i svoje djece
Otvaram kuhinjske ormariće i ne znam šta tražim.
Hodam kilometima da odagnam ljutnju i tugu
Kilometri me sustižu
Kilometri prošlosti.
Slike se vraćaju velikom brzinom.
Mislila sam da ćeš jednom reći oprosti.
Meni, njima.
Mislila sam da ćeš reći nešto, napisati..nekada.
Da ćemo se ipak jednom sresti .
Možda ti pljunem u lice, možda ti se nasmijem u inat, možda napravim scenu.
Možda bih napravila nešto jako ružno.
Možda bih ostala dostojna sebe.
Ljuta sam na tebe što si otišao bez riječi, sada već drugi put
Ljuta sam pomalo i na sebe što te nisam tražila i rekla ti sve što sam imala za reći
Postoji li oprost za neke stvari?
i životinje brinu o svojim mladima.
Trebam li ti doći na sprovod
trebam li se izlagati mogućnosti da se slomim za sve što sam prošla zadnje desetljeće?
Sama, sa njima, sa sobom...
Mislila sam da sve priče imaju nekakav kraj.
Closure.
Moja kćer obožava tu riječ.
Valjda je žudila za zaključkom
Kako da ispišem kraj kad nije bilo smislenog kraja?
Ili se dogodio davno?
Već dugo dijelim ljude samo na dobre i one koji to nisu.
Znam točno koji glume dobrotu
Osjećam jako dobro kada je lažna.
Kada je zbog koristi.
Žalim ih..
Nikada se neće liječiti dobrotom
Nikada ih dobrota neće spasiti.
Kada si najranjiviji jače osjećaš stvari.
Znaš točno njihov okus, miris, dodir.
A raspadala sam se često
Lomim se i sad, iako nikome ne priznajem
Dogodio se okidač, rekli bi psiholozi
No ja ću se izliječiti opet dobrotom ljudi oko sebe
Jednostavnim malim sitnicama većim od života
Naći svoj stih, naći svoj spas, naći dovoljno kilometara
i dovoljno gramofonskih ploča
naći utjehu i onu dozu oštrine koja mi treba
da presječem, prehodam i pretrčim
sve te slike iz prošlosti
koje guše
Post je objavljen 12.09.2021. u 15:36 sati.