Kad padne noć, znam da je vrijeme za leći. Sklopit ću oči i u jednom trenutku zaspati. Iako će proći sati dok se ne probudim, to za mene neće biti takav osjećaj. Naprotiv, to će za mene značiti da ću otvoriti oči i biti u jutru i imati osjećaj da je prošlo nekoliko minuta. Ako ne želim da sutra dođe prebrzo, imam samo jednu mogućnost da to izbjegnem, a to je odlučiti ne spavati. Vrijeme je tako čudna biljka. Sve je stvar u percepciji. Gdje sam to ja dok spavam, i to je meni nekoliko minuta, ali na ovom svijetu je to vremenski gledano nekih osam sati. Jedino dok nešto sanjam, a to je dosta rijetko, čini mi se nekako dulje.
Kako postići ostati budan u mjestu gdje svijest odlazi dok moje tijelo spava?
Post je objavljen 07.09.2021. u 23:25 sati.