Dok si bila u vlaku kroz Švicarsku
Sanjao sam oblake
Sijao naše dodire
Kroz tvoj mutni pogled
Između irisa i planine,
Drhtavog straha i pitanja
O dnu i smislu
U staklu prolaznih tračnica.
Posudila si tuđe ruke
Dok si mirisala spavaćicu
Bez postelje
Složenu za bijeg
I plakala si
Suzama filma što slijedi
Za konačno ja
Još jedan odsjaj negdje.
Plaho si ih prigrlila
Uz jesenju noć
Nemirnu kao tvoje tijelo
Kraj potrage plamena
Uz čvrsto sklopljene oči
Shvatila si i primila
Duhove kojima se više ne udvara
Zbog fizičke ugode i ženom si postala.