Oko 3 ujutro probudilo me pucketanje. U polusnu, pomislila sam da sam na fotografiji nečije uspomene. Nije ta misao bila ništa neuobičajeno, ali misao koja je slijedila je. Što ako je netko upravo tu fotografiju bacio u plamen?
U trenu sam se razbudila.
Pucketao je krov koji se hladio jer su dani topli, a noći hladne. Objašnjenje je logično, ali još sam uvijek pod dojmom onoga što mi je u trenu prošlo mislima.
OnajMoj kao da je znao da mi je noć bila teška pa je ustao ranije, skuhao kavicu, pripremio gutljajčić žestice, a kolači su tu jer je nedjelja. :-)