Borut je slovensko ime i po mišljenju mnogih (u prvom redu moje mame i moje Vesne) najljepše slovensko ime. Prvog Boruta, kneza Boruta povijest pamti kao drugog (prvi je bio Valuk) vladara Karantanije (740. - 749.) čiji sin Gorazd (još jedno lijepo slovensko ime) je bio prvi krščanski knez Karantanije (749. - 751.) Dvanaest stoljeća kasnije na prekrasnim zelenim brdima Štajerske rodila se je moja mama. Nemiri prošloga vijeka namjerili su je na moga tatu, te su me donijeli na svijet u staroj bolnici dvadesetak metara udaljenoj od morskih valova koji su oplakivali oblutke plažice na Marineti. Tamo je moja mama, slušajući duete mora i žala, s nostalgijom za sjenama kestenovih šuma i žuborom potoka koji vijuga među deblima na svom putu do Dravinje, odlučila kako će me zvati. Drhtavom je rukom matičar upisao čudnu mu riječ u tešku knjigu. A kada sam koju godinu kasnije počeo trčkarati gradskim uličicama stojički sam nosio to ipak strano ime među svojim vršnjacima koji su bili ili Ante, ili Stipe, ili Boro, ili Srđan ... Bilo je pokušaja da se ime skrati ili su me od dragosti znali pozvati "Bobo", ali nije, nije to ušlo u opću uporabu. Ostao sam Borut, rijetki primjerak izvan Slovenije. Pa zar ne bi bilo čudno da sam svoj blog nazvao bilo kako drugačije?!
Post je objavljen 04.09.2021. u 21:19 sati.