Dug je put kojim hodim,
mnoge su stope ostale na mojim stazama:
uspomene lijepe i manje lijepe,
lica još uvijek živa i ona izblijedjela,
riječi bačene u vjetar kao perje,
koje bih rado sakupila da je moguće,
a i one neizrečene, koje su mogle promijeniti stvari,
zaliječiti neke rane,
obrisati suze s dragih lica,
ali su zastale u grlu,
u uskom grlu sumnje kakav li će učinak postići!?
Moja duša na klatnu neodlučnosti:
kukavičluka preodjevenog u razboritost,
popuštanja preodjevenog u snošljivost,
škrtosti preodjevene u štedljivost,
naglosti preodjevene u iskrenost...
Straha umjesto predanja u Tvoje ruke,
da me nosiš nad provalijama
i nadahnjuješ na prava djela,
na prave riječi u pravi tren!
Ostala sam dužna bližnjima
krijući se u ljušturi lažne sigurnosti.
Ali, nikad nije kasno,
pa Te molim, bar mi na ostatku ovog puta
budi misao vodilja...
./.
Danas je rođendan moje drage sestre kojoj sam ostala dužna. Nadam se da joj je Gospodin zaslužena nagrada.
Počivala u miru!
Post je objavljen 02.09.2021. u 14:03 sati.