Marketing
Pripizdina
Evo nas nazad na mjestu zločina.
U kraju poznatijem starijim čitateljima kao Pripizdina.
Čudno je to življenje na različitim mjestima.
Zbunjujuće.
S odmakom od osam godina čini se kao jedan od onih nekoliko drugih života koji se čine tako nestvarnima kao da ih nikada nije bilo.
A opet kad smo tu čini se kao da je bilo jučer i nikada nismo ni otišli.
I ipak to nisu bili neki drugi životi, samo zatvorene ladice jednog te istog.
Još dan danas, kad se petkom vraćam s posla u glavi mi se vrti put po cesti od Ljubljane do mjesta gdje se Krka ulijeva u Savu...pa onda dalje uz Krku do Pripizdine.
I onda me ono malo razuma što mi je još ostalo na lageru podsjeti da sam u glavi na pogrešnoj karti iz jedne od onih ladica.
A oko vseeno zarosi in v hribe ujame.
Povsod sem bil čisto sam,
pot za kruhom vodi vedno drugam.
Prevozil sem tisoč cest,
videl blišč in bedo tujih mest.
Ta zelena dežela me prevzame,
ko vozim po cesti do Ljubljane,
tu imam ljubezen, tukaj sem doma.
Pogled na Savo tako me gane,
da oko zarosi in v hribe ujame,
solza pravi srcu, da sem tukaj doma, tukaj doma.
Post je objavljen 03.09.2021. u 07:33 sati.