Marketing
Pamtim...
Glas vatre se čuje,
Slušaj kako jeca list na vjetru,
To glas je praotaca...
Leopold Sengor
Misaona dimenzija, izvornik svijesti, izmišljaja i preobražaja. Vjekovanje u ekliptici Sunca,
trajanje na putanji između istočnog i zapadnog neba.
Venerino bdijenje i smjena straže na kapiji postanka.
Postoji li sadašnjost bez sjećanja?... možemo li živjeti bez usporedbe?... uranjati u dolazeće trenutke neopterećeni prohujalima?... zalediti misli u lednici bezosjećajnosti... postoji li ona?... gdje se krije?...
Znanost tvrdi da se rađamo sa sjećanjima zatvorenim u škrinji zaborava koju čuva prabiće, anđeo čuvar koji nas je dopratio u život...
Nataložene u tajnovitom kodu genoma uspomene dokazuju našu unikatnost... našu međusobnu neusporedivost... nedorečenost te istine budi pitanje...
tko sam?... krije li se uistinu u mojim genima djelić dolutao iz erupcije velikog praska?... koliko života se slilo u ovaj moj sadašnji?...
Promatram Klimtovu sliku... misaono uranjam u iluziju Elizejskih polja... berem jabuku... svjesno činim prvi grijeh... iščekujem osvetu... istjerivanje iz Rajskog vrta spoznaje... početak trnovitog puta ka zvijezdama... ne događa se ništa... oslobođeni smo istočnog grijeha... ali nismo oslobođeni sjećanja na njega... nosimo ga u sebi... svatko svoju kob utkanu u duplu vretenicu sudbinskih niti koje nas vrtlože u ovome ovdje i ovome sada
Poezija uspomena daruje snovitost zbilji... utjelovljujem sjećanja...
pamtim zgusnuće svjetla, bliskost energija, sinergija sa svemirom i umijećem umjetnosti...
atelje slikara... na platnu osmijeh u suznom oku.
clown stari
da na svijetu
osim scene
postoje
i druge stvari...
Glas se miješao s uzbuđenjem. Ushit nutine, vir osjećaja, ples suprotnosti.
Strane svijeta se pretakaše u jednu, godišnja doba u jedno, samo naše,
u trenutak u kojem izgovorismo sudbonosno da...
pamtim šum mora i romor zelene rijeke... govor vjetra i šapate lišća u krožnji breza i vrba na njenim obalama...
osluškujem tišinu vrtloženja zemlje... pokušavam razumjeti njen govor... u njemu se krije tajna naših prvih koraka njenim stazama... ali tišina je prevodiva samo na jezik osjećanja osjećaja... u apstraktnost misli... zgusnuta u neiskustvenost koja će možda jednoga dana postati opisivo iskustvo...
Nadam se...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 30.08.2021. u 06:46 sati.