- Bog će ti uzeti sve. - kaže otac.
- Ja nemam ništa. - odgovaram.
- Još si mlada, al kasnije, sve će ti uzeti.
- Već mi je uzeo sve, ako govorimo u tom smislu. Ali ja ni nemam ništa.
...
- Uvijek sam mislio ... samo da još ovo ili samo još ono, i onda ću konačno živjeti... Kako je to jednom Aida rekla... Dok othraniš djecu, dok sahraniš starce, i prođe život.
-Tata, to jest život. Upravo to jest život.
- To bih ja tebi trebao reći, ja sam stariji.
- Eto možda jednom konačno prihvatiš da imaš mudru kćer. Možda.
- Ne trebam ja mudru kćer , nego Kćer!
- A što bi Kćer napravila?
- Zaletila bi se autom k meni i oprala mi prozore.
(razgovor se odvija poslije ručka, kod njega, zaletila sam se po drugoj zapovijedi koju su činile samo tri riječi, i sad mi ne da oprat suđe, jer me želi osloboditi posla)
Post je objavljen 28.08.2021. u 18:10 sati.