Nisi bio tu, a ja nisam ni pitao,
Gdje si mi sakrio osmjeh?
Uvijek petkom sumiram proživljeno
I sve je manje različitijih dana.
Ko ptica kad krila spremi u sebe,
Tako sam vratio sve svoje prozore.
I ne vidim mraka sve dok sam u mraku
Samo osjećam uvrede svoje samoće.
Kroz beskraj mi beskonačnost klizi
I ja sam svjestan da će sve ovo jednom stati.
Pokušavam umiriti melodramu s čela
Da otkriju moje čežnje tek kad vječnosti se dam...
Post je objavljen 26.09.2021. u 11:28 sati.