Polomljeni kišobran, kanta i močo. S druge strane stepenica kanta za smeće. Dobrodošlica na ulazu.
Pomiču se lelujavo barčice u nizu. Lagano lijevo...lagano desno. Neki samo njima znan ples.
-Kad mi Renzo dolazi redovito onda kupim oko petnaest litara vina mjesečno. Inače manje.
-O pa to ti nije puno.
-Pa nije. I ono, kupim svakih par godina Badelov onaj konjak. To mi bude malo za kuhanje. Žao mi viski stavljat u kuhanje...
Snopovi sunca naslanjaju se na kamene ploče. Tamo gdje im plastična cerada daje. Terasu ogradilo nekim pokušajem zelenila u betonskim kvadratnim vazama.
On dolazi. Gruda ključeva u ruci, debeli sijedi brkovi i upitni pogled. Kiki je glavna, zna sve o gljivama, vinu i PDV-u. Crninom obloženo joj tijelo prekida prekratka crvena reklamna keceljica. Gazdarica.
-Mići makiato, mrzlo mleko i Naru.
-More Pipi?
-More.
-Moran prvo na kondot.
-Ja, dobro.
Na putu do kondota pokali, pehari, medalje, zahvalnice, plakete drčno prekrivaju cijeli zid. Na drugom prohujala vremena uhvaćena škljocajem, uramljena. Sretna lica pobjedničkih posada.
"Uzmi stvar u svoje ruke – Poduzetan narod." S jedne.
"1. znanstvena podmornica u svijetu sagrađena u Rijeci – Fiume. 08008015 WF – 3.maj." S druge strane.
Mijenjam položaj na željeznoj stolici, pogled upirem prema ribicama koje nastaniše plastični stolnjak.
Od svih parola ostat će sjećanje.
-Mogu Vam naplatit, molim Vas, smjena mi je.
-Može, naravno.
-Sedam, molim Vas.