Marketing
Dvije riječi...
Um je bio stražar na bedemu svijesti, misao štit na granici podsvjesti…
Čekala sam neznanca iz doline nemira,
zaručnika iz pjesme nad pjesmama,
susret na cesti koja nikamo ne vodi,
sanjala ljubav među zvijezdama.
Na obali mora osjetih moć bijele svjetlosti.
Krijući tajnu svog postanka razotkrivala je tajne prostora,
strijelom vremena probijala kukuljicu samoobrane,
osjetih u besmislu se krije srž smisla…
Vidjeh širinu horizonta, zagrljaj lazura noći i bjeline svitanja, bezgraničje ljepote,
u kozmu nemogućnosti mnoštvo mogućnosi, kvantni skok, odmak vremena i vrtlog zanosa.
U surovosti oproštaja od dobro poznatih netalasanja osjetih titraje čestica i
valova nadolazeće ljepote… moć nad prohujalom nemoći…
Traje još uvijek, nečujni šapat vremena,
dvije riječi zastale u beskraju, u jecaju tišine
u žudnji kristalnog sjaja, u ljepoti arkadijskih privida.
Volim te. Čujem tvoj šapat u simfoniji mora,
u pretakanju jutrenja u zenit ljepote,
u sjaju zvijezde sunoćavanja.
Ljubim te. U nezaustavljivoj igri valova
osluškujem zvuk morskih orgulja. .
Otopili smo samoće u fontani
ružičnjaka sna.
Dotiče me tvoj osmijeh
kao leptir laticu tek začetog pupoljka,
daruje mi polen pripadanja,
tihuje dvije riječi kao zavijet trajanja.
Život je zatvorio krug. Zadar tone u san,
mi se budimo novim snom.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 25.08.2021. u 09:49 sati.