To je vrijeme kad mi zvoni alarm na mobitelu.
Beba i muz spavaju. Tiho se oblacim, stavljam kuhati kavu, pusim, zakuhavam kavu, sminkam se, pijem kavu i pusim. U 5:15 krecem na posao.
Jutarnja magla poziva na oprez. U medjuvremenu sam postala ponosna vlasnica vozila kojeg sam krstila imenom Antikrist III. U autu svira Tool. Lateralus.
Po meni, njihov najbolji album.
Odvozim svoju rutu i u 5:40 dolazim pred firmu. Pusim.
Mjeri mi se temperatura, logiram se svojom karticom i idem na svoje radno mjesto. Uzimam kavu na automatu usput. Oblacim kutu i radnicke cipele jer u pogonu ne smijem nositi starke.
Ubacujem se u radni mod. Ucim se kako biti tehnolog. Danas je posebno puno zadataka koje moram vidjeti i nauciti, ali nije mi tesko. Sve je jos novo, a i volim kad nema praznog hoda i prilike da se dosadjujem.
Nakon obavljenog posla vozim doma, cim prodjem vrata u ruke dobivam bebu. Hranim je, prematam, igramo se. Slazem muzu salatu od tune da jede kad dodje s posla. Idem u setnju s bebom. Steriliziram flasice i dudice. Slusam pjesmice s bebom, kupam je i hranim. Uspavljujem.
Sad spava kao mali andjeo u svojoj gajbici, a ja prolazim svoje salabahtere za posao. Cekam da muz dodje doma, da se barem kratko vidimo prije sna.
U 4:47 opet ce zazvoniti alarm.
Post je objavljen 24.08.2021. u 20:52 sati.