Tog prvog ljeta
U kojem nećeš više
Hraniti me palačinkama
Držati mi nožni zglob
Slušati otkucavanje moje zemlje
Mogla sam opipati koliko se ljudi vole
Bilo je to vrijeme
Požara i okretanja novih stranica
Iako su se prethodne zalijepile
Sokom smokve,
uljem za sunčanje
Tog prvog ljeta
Ona je rekla:
Nikada ne znate dušo,
gdje vas čeka
ljubav
Kada je umro, dvadeset sam godina
Bila sama i nosila crninu
A onda sam srela moga Dragu
Meni četrdeset, njemu pedeset
I naših osmoro djece iz prethodnih brakova