Vodi me, ti blago svjetlo,
kroz mrak koji me okružuje.
Vodi sprijeda, noć je mračna,
daleko sam od kuće.
Kamo ćeš me dovesti?
Ne pitam te, o Gospodine!
Znam da me tvoja snaga
čuva na sigurnome
već toliko vremena
i znam da ćeš me i odsada voditi,
makar preko stijena i gudura,
makar preko gora i pustinja,
sve dok noć ne prođe.
Nije uvijek bilo tako:
nisam uvijek molio
da me vodiš!
Volio sam birati stazu,
ali sada, vodi me Ti!
(John Henry Newman)