Iako smo u kolovozu ušli u vrhunac ljeta i sveopću obustavu airsoft i streljačkih aktivnosti, obuka se ipak nastavila. Nakon dvodesetljetne pauze, izvršen je povratak u letačke vode. Kako to obično biva, motivi su bili odumiranje onoga što smo ranije imali. Jer kad cijela priča padne na jednog čovjeka, koji je tebe učio letit prije punih 30 godina, nešto se mora učiniti. Rečeno, učinjeno. Nakon pet mjeseci papirologije, te tri i pol mjeseca letačke obuke, dozvola PPL(A) je napokon u džepu.
Odužilo se mimo planiranog i koštalo je podosta novaca, ali nema predaje. Nakon stjecanja ovlaštenja SEP (Single Engine Pilot), bilo je potrebno pronaći nastavnika letenja ili FI (Flight Instructor) sa važećim ovlaštenjima za familiarizaciju na tip aviona, koji koriste na LDSS. Na žalost tamošnji aeroklub je u međuvremenu izgubio status FTO-a (Flight Training Organisation) za obuku motornih pilota, pa to nije moguće steći i upisati tamo. Srećom u ovoj državici postoji još jedan takav avion i pilot sa važećom dozvolom FI-a.
Nakon nekoliko telefonskih poziva i dogovora, danas se konačno krenulo prema njegovom matičnom aerodromu LDVK. Punih 25 godina od mog zadnjeg leta na vojnoj Utvi-75, napokon sjedam u nešto slično s palicom među nogama. Nastavnik je isto bivši vojni i brzo pronalazimo zajednički jezik. Sat vremena u zraku iznad pitomih zelenih predjela brzo je prošlo. Avion kojeg kod nas zovu "Moran", napokon je upisan u moju knjižicu letenja. Tek sada se može krenuti put juga, dovršiti ono zbog čega se sve to započelo. Nastavak slijedi...
Post je objavljen 17.08.2021. u 21:12 sati.