Jedno brzinsko buđenje noćas oko 2 sata, nakon ionako nikakvog sna koje je prouzročeno zdravstvenim problemima ali i olujom koja se nadvila nad grad.
Mjaukalo se (kao i svih proteklih puta) uznemirio i počeo zavijati prije nego što se zemljica opet stresla.
Ma shvatila sam ja (još nakon petrinjskog potresa) da se ne isplati živcirati oko prirodne nepogode ne koju ne možeš utjecat, ali glava puca sama od sebe.
100 problema se nadvilo nad glavu. Bez godišnjeg odmora, u okruženju hibridnih epidemioloških mjera, nuspojava cijepljenja, toksičnih odnosa u okolini, zdravstvenih problema bliskih osoba, smrtnih slučajeva, trešnje zemlje, toplinskih valova (ok, ljeto je), učestalog podrhtavanja zemlje, nenormalnih promjena vremena i oluja, grad koji smrdi zbog ustajalog (neodvezenog) otpada...
Pa daj ti ostani normalan...
Post je objavljen 17.08.2021. u 09:48 sati.