Marketing
Suma godina...
Probudio nas potes... a onda nas budnima održavalo podrhtavanje... osjetih strah... tada je progovorilo nebo...
vjetar je rashladio odaju... munje su osvjetljavale postor... gromovi parali tišinu... više nismo mogli zaspati...
razgovarali smo... prisjećali se početka priče o nama...
davni ljetni solsticij, lapidarij, jutro poezije, naše poetsko sučeljavanje.
naše naglo ljeto, Hercegovina, Medjugorje, tada još maleno seoce,
pod svetim brdom i mjestom ukazanja...
Lipe su ocvale, pod Čapljinskim balkonom miris jasmina i okus oskoruša.
dolina zelene rijeke, močvara, delta i kamenjar bude u meni neku drugačiju mene...
tamo uistinu čujem poeziju kapi i tišine...
Uz njega naučih koračati na tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti, balansirati na sponi između sanjarija i epistemoloških istina. Naučih da cilj nije dosegnuće 15 minuta vorholovske slave, nego pronalaženje puta ka dostizanju sklada između sebe i svojih žudnji, uravnoteženost između sebe samoga i svijeta u kojem živimo, između pozitiva i negativa fotografskog pamćenja, između slike i preslike stvarnosti u našim maštanjima...
on piše knjigu o svom izrastanju u glumca... počinje s diplomskom predstavom... u očekivanju godota...
pitamo se, čekamo li ga još uvijek... neka dodje kao smiraj srcu zemlje... neka bude vrijeme bez vrata,
prostor bez zidova, beskraj zavijutka, tvrđa vjerovanja, vir snovitosti.
Desetljećima zajedno koračamo ovozemaljskim putevima, iza nas proljeća cvjetanja,
ispred vrijeme plodnih jeseni, svijet iza zrcala zbilje, galerija sjećanja,
bezglasje čudoriječja i odeon tankoćutne tišine.
Njegova i moja slika u zrcalima mladalačkog sna,
u zbilji kolaž vremena, oko očiju bore smijalice,
u sumi godina na licima trag vremena.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 17.08.2021. u 08:28 sati.