Planet u koroti, srce zemlje mijenja ritam,
gorući grm sa Sinaja izranja iz pamćenja,
u bljesku plamena sjaj zlata.
u lednici nutrine podsvijest podmuklo šuti,
u Kafkijanskom kavezu samuje robinja
odbjegla s bojišnice nerazumnih dijaloga.
svijest traga za istinom…
slobodna, a omeđena obrascima drhturi
misaona slika parije šaha…
riječi kraljevi… riječi lovci… riječi pijuni…
premećemo ih… darujemo im nova značenja…
znakovljem uma naglašavamo
impreativnost, nesigurnost, čuđenje, znatiželju…
darujemo im dušu, zvuk, miris, boju, okus…
što učiniti sa nerazumljivim značenjima?
U Zemlji jecaja sveta školjka izrodi miljenicu,
sjeme početka, bezriječje istine, u ehu vjetra oprost grijeha.
U odaji svijesti poruka, „Vocatus non vocatus, deus adert.“
nad žrtvenikom trenutka bijeli dim.
Nijemost svemira krije u sebi tajnu…
odgovori se kriju u titrajima zvijezda,
u poeziji kapi…u memoriji vode… u zrnu srca…
U sjeni tišine umiru nesporazumi.
prizvan il ne prizvan, Bog je uvijek tu.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 13.08.2021. u 08:38 sati.