- Tko je bio najveći ratnik koga si sreo u životu, oče? - zanimao se mladi Dofri.
- Bjorn, sigurno. Bjorn Thorrison. U njemu je bila medvjeđa duša i mogao je baratati mačem dužim od sebe samog.
- U kojoj je bitki on poginuo?
- Nije u bitki. Dobio je boginje. I on i žena mu i djeca. Svi su umrli unutar tjedan dana.
- Je li on bio onaj ogroman čovjek s kojim si jednom do jutra pio medovinu?
- Ne, to je bio Gunnarr. Gunnarr Gunnarrson. I on je bio moćan. Nijedna ga strijela nije mogla pogoditi.
- Znači, poginuo je od mača? Ili od koplja? Ili od sjekire?
- Ne od oružja. Imao je jako pokvarene zube. Nije više mogao ni spavati ni jesti ni misliti. Nabavio je nekakve trave koje su mu trebale pomoći, ali onda se jednostavno više nije probudio.
- A ujak Porsi? Je li i on bio veliki ratnik?
- Naravno da je bio. Nitko nije znao koristiti štit bolje od njega. Baš šteta što je u njegovo selo došla kuga i pobila skoro sve ljude.
- Oče, jesi li poznavao ikojeg ratnika koji je stvarno poginuo u ratu?
- Kako da ne! Stari Thorbrandr je ostao bez glave u onoj opsadi iz koje sam se i ja jedva živ izvukao. Nije mogao vidjeti što mu je slijeva jer su mu u lijevo oko došli crvi.
- Koliko je on bio star kad je poginuo?
- Prilično. Imao je barem trideset i pet godina.
Post je objavljen 11.08.2021. u 11:03 sati.